Povlačenje Tomislava Žuljevića s mjesta predsjednika UO UDiTB F BiH i člana UO Donorske mreže u BiH ne mora, a priori, značiti da se Udruženje/Udruga dijaliziranih i transplantiranih bolesnika F BiH gasi.
Nakon što su se jučer pojavile informacije u nekim medijima da se Tomislav Žuljević povlači s pozicije predsjednik UO UDiTB F BiH, uslijedili su brojni pozivi i traženje pojašnjenja i razloga, zbog čega je došlo do ove situacije.
S obzirom na to da UDiTB F BiH s velikom većinom medijskih kuća imala vrlo dobre odnose, ovim priopćenjem žele da ostanu do kraja korektni i da pojasne situaciju. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
,,Tomislav Žuljević smatra da smo kao Udruga upotrijebili i iscrpili sve resurse, alate i mogućnosti koje smo imali na raspolaganju da nešto promijenimo na bolje, kada su u pitanju transplantacije i poboljšanje uvjeta za liječenje u dijaliznim centrima, ali sluha za to, kod institucija i ustanova, jednostavno nema.
Tog mišljenja je i većina članova UO UDiTB F BiH koji su svojim zalaganjem i radom dali veliki doprinos u promociji donorstva, promjeni stanja u dijaliznim centrima na bolje, kao i radu na promociji donorstva i transplantacije.
Na žalost, prodali smo se strancima za sitan šićar! To je jedna jako opasna situacija, koja će dugoročno gledano, uništiti transplantaciju u našoj zemlji, ali će uništiti i zdravstvo općenito jer je transplantacijska medicina grana medicine koja razvija ostale grane. Naša pokoljenja će nas proklinjati što se, ne danas nego jučer, nismo probudili, okrenuli se sebi i radili presađivanje organa tu u našoj zemlji, a ne negdje u inozemstvu.
Zbog svog ne rada, liječnici gube rutinu kod operacija, u što svakako spadaju i transplantacije. Zbog toga su klinički centri izgubili povjerenje pacijenta.
Pacijenti su ogorčeni, frustrirani, inferiorni, ali i u strahu. Oni jesu moć i snaga, ali su izgubili vjeru da se nešto može promijeniti. Mišljenja su, kada bi se danas-sutra svi isključili sa dijalize, ništa ne bi promijenilo.
Bez kadaveričnih transplantacija (transplantacija od umrle osobe) smo godinu i pol dana, a to je zapravo najveći izvor organa i većini pacijenata jedina nada za transplantaciju. To je porazno za sve nas. Svake godine u BiH umre blizu 500 pacijenta na dijalizi. A oni koji čekaju na presađivanje srca, jetre ili pluća umiru bez nade da će biti pozvani na transplantaciju. Tim ljudima je unaprijed presuđena smrtna kazna samo zbog toga što oni koji mogu neće i ne žele da rade. Teško je podnosti svakodnevne pozive ljudi koji neznaju šta da rade i kako da spase svoj život ili život dragih osoba.
Mi smo krivi za veliki broj ovih života. Ovdje mislim na društvo u cjelini.
Pacijentima su ostali samo APELI ZA POMOĆ na koje smo se na žalost svi navikli. Apeli se najčešće organiziraju pod okriljem NVO sumnjivih namjera i morala, koje u svoj muci pacijenata za koje prikupljanju novac, gledaju da dođu do lake zarade. Čast izuzecima koji rade pošteno, ali takvih je zaista malo.
Apeli za pomoć su financijski iscijedili građane BiH zato što ih ima na stotine. To nema niti u jednoj zemlji na svijetu. Problem su i LAŽNI Apeli kojih ima na stotine.
Apeli za pomoć kod odlaska u inozemstvo sigurno uništavaju zdravstvo u našoj zemlji i to će se vidjeti vrlo brzo. Nismo protiv APELA, ali ne uvijek i pod svaku cijenu i kad treba i kada ne treba.
Transplantacija u našoj zemlji mora biti prioritet i ona ne bi trebala da ima alternativu u drugim klinikama izvan BiH, osim u slučajevima kad se ista ne može uraditi ovdje.
Kada vaš rad, entuzijazam, zalaganje, odricanje, požrtvovnost, ne daju ama baš nikakve rezultate, dođete u situaciju kada prelomite i kažete: Dosta je!!! Dokle više? Kome pričati, Kome pisati? Kome se obraćati? Ovdje, na žalost napretka nema jer nema niti volje niti želje za tim, ali što je najgore, ovdje nema nikakve odgovornosti , a to je ključna stvar. Čovjek se potroši I tjelesno i emocionalno. I zbog toga odlazak predsjednika UDiTB F BiH je sasvim logičan.
UDiTB F BiH je osnovana prije više od 9 godina, a od samog osnivanja pa sve do danas na njenom čelu je Tomislav Žuljević i sam nekada dijalizni bolesnik, a transplantiran prije 16 godina.
Uspjeli smo osigurati 7 županijskih Udruga i Udruženja u jedinstvenu Federalnu Udrugu i odmah započeli sa radom. Pored borbe za bolje uvjete pacijenta na dijalizi jedan od naših statutarnih ciljeva je bio, povećanje broja transplantacija u našoj zemlji.
S tim u vezi, nakon prosvjeda 2017. uspjelo nam je da napravimo Izmjene i dopune Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja koji je najsličniji Zakonu koji je na snazi u Republici Hrvatskoj, a znamo da je Hrvatska velesila kada je u pitanju darivanje i presađivanje organa.
Međutim, nakon što je parlament 21.11.2017. usvoji ove izmjene Zakona broj transplantacija je počeo da pada, što nikako nije bilo logično.
Kako je stanje bilo sve gore i gore, u 10. mjesecu 2019. ponovno smo izišli na ulicu i tražili svoja prava. Nešto se po tom pitanju pokrenulo, jer je i Vlada F BiH uzela u obzir naše zahtjeve i donijela određene zaključke, koji su pridonijeli buđenju transplantacijskog procesa u F BiH.
Inicirali smo donošenje određenih Pravilnika o povećanju cijene transplantacije u smislu usluge kako bi oni koji to rade bili adekvatno nagrađeni, a po tom Pravilniku posebno su nagrađeni transplant koordinatori koji bi imali pozitivan odgovor nakon razgovora sa obitelji preminule osobe. No ni to nije pomoglo da dođe do kontinuiteta u transplantaciji.
Pravi problemi počinju s pandemijom covid 19 kada smo se borili za što bolju sigurnost pacijenta na dijalizi, a transplantacije su potpuno stale. Punu godinu i pol dana nismo imali niti jedne transplantacije, a pacijenti su umirali pored živih donora.
Pandemija nije donijela samo probleme sa obustavljanjem transplantacijskog programa, ona je omogućila pojedinim privatnim klinikama iz inozemstva da izlobiraju pojedine NVO preko kojih su dolazili do pacijenta, ali i da izlobiraju i liječnike po kliničkim centrima koji će im biti na usluzi kod slanja pacijenata vani. U to smo sve sigurniji, a razlog za našu tvrdnju je u tome što je sve manji i manji broj transplantacija (ovo je danas jedan od naših najvećih problema).
Nekada smo radili i 30 transplantacija na godišnjoj razini, a recimo 2021. je urađeno samo 10, 2022. 8, a ove godine samo 3 to je velika SRAMOTA za kliničke centre u Sarajevu i Tuzli.
Naša borba je bila vidljiva svima najviše zahvaljujući upravo vama, medijima koji ste pratili naše aktivnosti.
No stvar je u tome što u ovoj zemlji ne postoji ODGOVORNOST. Nitko ni za što ne odgovara. U takvoj situaciji vi ste bez mogućnosti da nešto promijenite. Gospodin Žuljević je nekada i previše bio medijski eksponiran, upozoravao na probleme, zajedno sa kolegama iz Udruge, predlagao i rješenja, ali od toga nikakvog benefita nije bilo za pacijente koji čekaju.
Neodvojiv je rad ovog Udruženja i Donorske mreže u BiH. Zajedno smo uradili bezbroj tribina, uličnih akcija, okruglih stolova itd. Donorska mreža na čelu sa prof.dr. Halimom Resić je uspjela dovesti u našu zemlju eminente stručnjake iz Španjolske, Mađarske, UAE, Italije, Hrvatske i Turske. Svi su nam spremni pomoći, ali naše ustanove i institucije očigledno to ne žele.
I kako onda raditi u takvoj atmosferi, kako doći do napretka kada taj napredak ne žele oni koji su najodgovorniji za broj transplantacija, a to su svakako Federalno ministarstvo zdravstva, Centar za transplantacijsku medicinu, menadžment UKC Tuzla i menadžment KCUS.
Kada smo već kod KCUS, menadžment te bolnice nikada nije našao za shodno da gore navedene delegacije primi na razgovor, a mi kao udruga smo uvijek nailazili na odbijanje i zatvorena vrata, kada bi tražili sastanak u ovoj ustanovi.
UKC Tuzla je nekada bila svijetli primjer i lider u transplantacijama u našoj zemlji. Međutim dolaskom novog menadžmenta prije godinu dana, broj transplantacija je rapidno pao. Razlog nam je nepoznat.
I da zaključimo, pored ogromnih napora koje smo kao Udruga zajedno sa Donorskom mrežom u BiH, učinili kako bi se pokrenuo transplantacijski proces i kako bi se započelo sa spašavanjem ljudskih života, stanje nikada nije bilo gore.
Svi moramo znati da je transplantacija povratak pacijenta u normalan život i OGROMNA UŠTEDA U NOVCU, jer je dijaliza puno skuplji način liječenja. Ali, očigledno da to nikoga u ovoj zemlji ne zanima
Nadamo se da, povlačenje gospodina Žuljevića sa mjesta predsjednika UO UDiTB F BIH, neće doprinijeti gašenju ove jake i uzorne Udruge”.
Upravni odbor UdiTB F BiH
