General Armije Republike Bosne i Hercegovine, i presuđeni ratni zločinac, Enver Hadžihasanović je preminuo u 75. godini, javili su domaći mediji.
Hadžihasanović je rođen 1950. godine u Zvorniku. U JNA bio tijekom Domovinskog rata u kojoj se JNA priklonila snagama Vojske Republike Srpske Krajine u ratu u Republici Hrvatskoj. Početkom travnja 1992. JNA ga je pritvorila u Sarajevu u kućni pritvor. Pobjegao je 8. travnja 1992. i potom dezertirao iz JNA. Po napuštanju JNA prišao u Teritorijalnu obranu BiH. 14. studenoga 1992. došao na mjesto zapovjednika Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Nepuna dva mjeseca poslije eskalira Bošnjačko-hrvatski sukob. Dužnost zapovjednika 3. korpusa obnašao je za najžešćih sukoba do 1. studenoga 1993. kada je prešao je na viši položaj. Umirovljen je travnja 2000. godine, dok 5. srpnja 2001. tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije Carla Del Ponte, podigla je optužnicu protiv njega, Mehmeda Alagića i Amira Kuburu na osnovi svog ovlaštenja za kršenje zakona i običaja ratovanja i teške povrjede Ženevskih konvencija, u kojima su žrtve bili Hrvati i Srbi, u predmetu br. IT-01-47-I
Međunarodni krivični sud Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) ga je 22. travnja 2008. godine pravosnažno osudio na 3 i po godine zatvora za ratni zločin. Proglašen je krivim zbog nesprječavanja smrti zarobljenika i okrutnog postupanja.
Hadžihasanović je bio zapovjednik 3. korpusa ABiH. Pretresno vijeće je 2006. godine, osudilo Hadžihasanovića za nepoduzimanje potrebnih i razumnih mjera da spriječi i kazni ubojstva i okrutno postupanje sa zatočenicima koje su počinile snage pod njegovim zapovjedništvom u Bugojnu i Zenici, kao i u kampu mudžahedina u mjestu Orašac u Travniku. Razmatrajući Hadžihasanovićevu žalbu, Žalbeno vijeće je prihvatilo nalaze Pretresnog vijeća da nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni sebi podređene za okrutno postupanje prema zatočenicima u Muzičkoj školi u Zenici 1993. godine. Međutim, Žalbeno vijeće je poništilo zaključke Pretresnog vijeća da nije poduzeo potrebne i razumne mjere da kazni odgovorne za ubojstvo Mladena Havraneka i okrutno postupanje prema šest zatočenika u salonu namještaja Slavonija u Bugojnu 5. kolovoza 1993. godine. Nadalje, Žalbeno vijeće je poništilo zaključak Pretresnog vijeća da Hadžihasanović nije poduzeo mjere da spriječi ubistvo Dragana Popovića, kao i okrutno postupanje prema nekoliko zatočenika koje su u logoru u Orašcu tokom oktobra 1993. godine počinili pripadnici odreda El Mudžahid.
U istom procesu Žalbeno vijeće je potvrdilo osuđujuću presudu Amiru Kuburi za nepoduzimanje potrebnih i razumnih mjera da kazni pljačku koju su njemu podređeni počinili u selima Šušanj, Ovnak, Brajkovići i Grahovčići u junu 1993. godine i u Varešu u novembru 1993. godine.
