Sezona branja i otkupa gljiva počela je diljem Bosne i Hercegovine, a zbog velike potražnje na europskom tržištu, otkupljivači u pojedinim mjestima beračima isplaćuju i do 25 KM po kilogramu.
S druge strane, broj berača se smanjuje – mlađi uglavnom izbjegavaju sakupljanje, pa teret posla sve više pada na starije, što dodatno smanjuje količine dostupne na tržištu.
Vlasnik tvrtke iz Čelinca koja se bavi otkupom i preradom šumskih plodova, Boran Maglov, za Glas Srpske kaže da je gljiva dobro rodila u Hercegovini (posebno na području Nevesinja) te u središnjoj Bosni.
„Iako je godina bila sušna, prezadovoljni smo trenutnim urodom gljiva. U proteklih 15 dana izvezli smo oko 40 tona. Imamo kooperante i otkupne stanice diljem zemlje, a suradnja je ugovorna“, navodi Maglov, dodajući kako su mu glavni kupci Italija i Slovenija, dok su Francuska, Njemačka i Austrija ove godine opreznije zbog recesije.
Prema njegovim riječima, trenutna otkupna cijena vrganja prve klase kreće se između 8 i 10 KM po kilogramu, ali sve ovisi o ponudi i potražnji.
„Kada gljiva nema ni u Rumunjskoj ni u Bugarskoj, plaćamo je višestruko skuplje. Ako cijena padne na 6 KM, tada smo primorani gljive zamrzavati, što nosi visoke troškove“, ističe Maglov, uz napomenu kako je manjak berača sve veći problem.
Drugačiju sliku daje Mladen Mijatović iz Zvornika: „Ovo je najlošija sezona u posljednjih četrdeset godina. Trebala je početi u svibnju, ali gljiva gotovo da nije ni bilo. Do jučer nisam otkupio više od 150 kilograma. Kupci iz Njemačke, Švicarske, Francuske stalno zovu, ali nemamo što ponuditi.“
Kaže kako je otkupna cijena vrganja proteklih dana dosezala između 18 i 25 KM, što je neuobičajeno za ovo doba godine.
„Potražnja je ogromna, ali ako uskoro ne padnu kiše, bit će slabo. Mlađi ne žele brati, a stariji iz godine u godinu odustaju“, upozorava Mijatović.
Instruktor gljivarstva iz Centra za posjetitelje „Pecka“ kod Mrkonjić Grada, Boro Marić, opisuje treću sliku s terena: „Gljiva ima posvuda. Na terenu je dosta berača – i onih koji ih prodaju, i entuzijasta. Većina uobičajenih vrsta je tu, a ove godine sam prvi put pronašao i kovrčavu kokicu – rijetku, ali jestivu gljivu.“
Marić podsjeća kako se gljive ne smiju konzumirati, prodavati ni poklanjati dok se ne provjeri sigurnost vrste. Kaže da je poraslo zanimanje za gljivarstvo, zahvaljujući dostupnoj literaturi i online kartama za provjeru vrsta.
Najavljuje i redovite škole gljivarstva koje će se održati prva dva vikenda u listopadu, tematsku izložbu na Zelenkovcu ovog vikenda te događaj sljedećeg vikenda u rasadniku kod Balkane.
