Tragedija koja se dogodila prije 30 godina, točnije 7. kolovoza 1995. godine u naselju Matići smještenom u općini Orašje u Bosanskoj Posavini, jedno je od najmračnijih poglavlja rata u Bosni i Hercegovini.
Tog dana u zločinačkom napadu snaga Vojske Republike Srpske poginula su osmorica mladih Hrvata, djeca i mladići od 15 do 19 godina. Sve civili. Granatiranjem naselja bez ikakva vojnog opravdanja ubijeni su Damir Dominković (1977.), Slaven Marković (1977.), Ivica Marković (1978.), Pejo Mikić (1979.), Marinko Mikić (1976.), Tomislav Pejičić (1976.), Pejo Marković (1979.) i Iljo Orkić (1980.), dok je dvoje djece ranjeno.
Napad na Matiće bio je odmazda za poraz koji je Vojska Republike Srpske doživjela u Hrvatskoj, u operaciji Oluja, koja je slomila velikosrpsku pobunu i razorila Srpsku Krajinu. U toj frustraciji, čija je snaga još bila potaknuta neuspjelim pokušajem ofenzive Plamen – poznate kao operacija Osveta kojom su snage VRS-a pokušale zauzeti Orašje – snage pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića i Momira Talića okrenule su oružje prema civilima, prenosi Večernji list.
Potpuno iznenađenje
Granate koje su ispaljene u naselje bile su potpuno iznenađenje jer su tjednima prije napada prestala vojna djelovanja na bojištima. Granate su pale na civilno stanovništvo, potpuno izvan područja sukoba. U ovom brutalnom činu, koji je ostao gotovo nezabilježen i gotovo nikad procesuiran, život su izgubili mladi ljudi, od kojih je većina bila u mladalačkoj dobi, pri čemu su svi oni imali snove i planove koje rat nije dopuštao. Svi koji su bili povezani s ovom tragedijom, od svjedoka do autora izvješća, tvrde kako je bilo jasno da ovo nije bio samo slučajan napad. Granate su bile ispaljene iz područja pod kontrolom VRS-a, a postoji jasna sumnja da je napad bio planiran i odobren od viših zapovjednih struktura. Iako su poznati podaci o ispaljenim projektilima, kao i detalji vezani uz to gdje je granata bila ispaljena, nikada nisu poduzeti koraci u smislu istrage ili procesuiranja odgovornih.
Nažalost, za ovaj zločin nikada nije odgovarao ni jedan počinitelj, ni za dan, ni za godinu, ni za desetljeće. Počinitelji i dalje žive u neposrednoj blizini. Iako su svi podaci o napadu poznati, procesuiranje zločina ostalo je zanemareno. Tužna je i činjenica da hrvatska javnost nije posvetila potrebnu pozornost ovom zločinu iako je riječ o jednom od najtragičnijih zločina počinjenih u vrijeme rata. Sličan je slučaj u središnjoj Bosni u Vitezu, gdje su stradala djeca u još mlađoj dobi, no rasvjetljivanje toga događaja barem je dobilo na javnoj potpori. Ono što je također ostalo nezabilježeno u ovom kontekstu jest herojstvo hrvatskih vojnika i civilnog stanovništva u Bosanskoj Posavini, posebno u općinama Orašje i Domaljevac, gdje je Hrvatsko vijeće obrane, unatoč brojnim preprekama i teškoćama, uspjelo održati obranu. Tijekom 1992. godine, nakon što su hrvatske snage pretrpjele teške gubitke, HVO u Bosanskoj Posavini – unatoč slaboj opremljenosti, stalnim napadima, opsadama i izolaciji – uspio je izdržati pritisak neprijatelja i održati slobodne teritorije.
Herojstvo
Bitke za Orašje u proljeće 1995. bile su ključne. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja zauzimanja Orašja od VRS-a, hrvatske snage, uz značajne žrtve, uspjele su očuvati teritorij i spriječiti daljnje širenje neprijateljskih snaga. Orašje je, unatoč svim teškoćama, ostalo slobodno i osigurano za hrvatsko stanovništvo u Bosanskoj Posavini, što je imalo ogroman strateški značaj u širem kontekstu rata. Nakon velikih gubitaka u operaciji Bljesak 1995., koja je bila usmjerena na oslobađanje zapadne Hrvatske, nastala je operacija Oluja, koja je dodatno oslabila velikosrpsku vojsku. Te operacije oslobođenja osigurale su oslobođenje i prava Hrvata u BiH, no poraz Srba u Hrvatskoj nije mogao biti bezbolno pretrpljen, pa je frustracija postala okidač za još jedan zločin.
Tako je zločin u Matićima postao dio šire slike zlostavljanja i napada na civilno stanovništvo tijekom rata. Ta osmorica mladića, čiji je život ugašen u trenutku, simboliziraju nevinu žrtvu, ali i otpor Hrvata u Bosanskoj Posavini koji su se, unatoč velikim gubicima i mnogim nepravdama, borili za svoju slobodu. I ne samo to, nego i uspjeli poraziti agresora koji je pokušao okupirati stoljetna hrvatska područja. Nažalost, pritom uz jako visoku cijenu.
