Danas je pred Sudom Bosne i Hercegovine održan nastavak glavnog pretresa u predmetu Šerif Patković, koji se vodi prema optužnici Tužiteljstva BiH za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. Kaznenog zakona SFRJ, piše Viteški.ba, čiji su novinari pratili današnje ročište.
Predmet se odnosi na okolnosti ubojstva zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Zvonke Rajića, a tijekom sudskog postupka razmatrani su dokazi i okolnosti relevantne za navode iz optužnice.
Dokazni postupak je završen, a glavni pretres formalno je okončan 17. srpnja. Svi izvedeni i uvršteni dokazi sastavni su dio sudskog spisa, čime je predmet ušao u završnu fazu sudskog postupka.
Na današnjem ročištu završno izlaganje iznijelo je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine. U ovoj fazi postupka tužiteljstvo iznosi svoje zaključke o izvedenim dokazima, činjeničnim okolnostima i pravnoj odgovornosti optuženog u okviru optužnice.
Nakon završnog izlaganja tužiteljstva, očekuje se nastavak postupka kroz završne riječi obrane koja je planirana za 24.09.2026. u 13.00 h, nakon čega će Sud, u skladu sa zakonom, pristupiti donošenju odluke.
Tužiteljstvo BiH: Ključno pitanje postupka jesu li svjedoci promijenili iskaze kako bi zaštitili optuženog
U okviru završnog izlaganja, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine istaknulo je kako, prema njihovom stajalištu, među strankama nije sporno da se predmetni događaj dogodio 26. siječnja 1993. godine, kao ni svojstvo i uloga optuženog Šerifa Patkovića, koji je u tom razdoblju obnašao dužnost zapovjednika 2. bataljuna 7. muslimanske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Tužiteljstvo je, prema iznesenim navodima, naglasilo da se ne dovodi u pitanje ni identitet žrtve, odnosno oštećenog Zvonke Rajića, kao ni okolnosti njegova razoružavanja, postupanja prema njemu i samog ubojstva. Posebno je istaknuto pitanje postupanja prema zarobljeniku, koje je, prema stajalištu tužiteljstva, bilo protivno pravilima Ženevskih konvencija.
U nastavku izlaganja tužiteljstvo se osvrnulo na svjedočenje Franje Batinića, koji je detaljno opisao događaje u selu Dusina, uključujući okolnosti u kojima je došlo do stradanja pripadnika HVO-a i civilnog stanovništva. Posebno je izdvojena rečenica svjedoka: „Sve u selu je započelo i završilo za jedan sat.“
Tužiteljstvo je naglasilo i da je Franjo Batinić bio prisutan u trenutku kada je Zvonko Rajić pokušavao pobjeći, čime je njegovo svjedočenje predstavljeno kao važno za rekonstrukciju događaja i utvrđivanje okolnosti u kojima je došlo do ubojstva. U završnom izlaganju spomenuto je i pitanje pucanja u oštećenog, pri čemu je tužiteljstvo ukazalo na iskaz svjedoka Srećka Krište, koji je, prema njihovim navodima, potvrdio relevantne okolnosti tog događaja.
Pitanje vjerodostojnosti svjedočenja
Međutim, prema iznesenom stajalištu Tužiteljstva BiH, središnje pitanje ovog sudskog postupka odnosi se na promjene iskaza svjedoka S1, S2, S3 i Džemala Hercegovca. Tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi problematiziralo razloge zbog kojih su navedeni svjedoci mijenjali ranije iskaze te je takvo postupanje ocijenilo kao ozbiljno dovođenje u pitanje utvrđivanja činjeničnog stanja i ostvarivanja pravde u ovom predmetu.
Prema argumentaciji tužiteljstva, promjene iskaza mogu imati izravan utjecaj na utvrđivanje istine o događajima koji su predmet optužnice, kao i na ocjenu odgovornosti optuženog Šerifa Patkovića. Tužiteljstvo je pritom iznijelo tvrdnju da je takvo ponašanje svjedoka predstavljalo pokušaj pružanja zaštite optuženom. Riječ je o stajalištu tužiteljstva iznesenom u završnom izlaganju, koje će Sud ocjenjivati u kontekstu svih provedenih dokaza i obrane optuženog.
Završna riječ Tužiteljstva BiH tako je bila usmjerena na činjeničnu rekonstrukciju događaja u Dusini, okolnosti ubojstva Zvonke Rajića, postupanje prema zarobljeniku te vjerodostojnost iskaza svjedoka na kojima se temelje pojedini navodi optužnice.
Svjedočenja o okolnostima ubojstva Zvonke Rajića: Pucnjava, ranjavanje i navodi o identitetu počinitelja
U nastavku završnog izlaganja Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine osvrnulo se na iskaze svjedoka koji su govorili o okolnostima ranjavanja i ubojstva zapovjednika HVO-a Zvonke Rajića u selu Dusina 26. siječnja 1993. godine. Svjedok Srečko Krišto potvrdio je da je čuo i vidio pucanje u trenutku kada je Zvonko Rajić pokušavao pobjeći. U svom iskazu opisao je i okolnosti u kojima je Rajić, nakon ranjavanja, nošen na udaljenosti od približno 100 do 150 metara. Krišto nije neposredno vidio sam trenutak ubojstva niti način na koji je ono izvršeno. Međutim, naveo je da je vidio kada je Šerif Patković prišao Rajiću te da mu je tom prilikom rekao kako ga je ubio, uz riječi: „Eno ga tamo, smrdi.“
Tužiteljstvo je istaknulo da su i drugi svjedoci govorili o pucanju u Zvonka Rajića na području mjesta Brda, u selu Dusina, čime su u svojim iskazima opisivali okolnosti koje se odnose na njegov pokušaj bijega, ranjavanje i kasnije stradanje.
Svjedočenje supruge Zvonke Rajića
U postupku je svjedočila i Željka Rajić, supruga ubijenog Zvonke Rajića, koja je govorila o načinu na koji je saznala informacije o tome tko je pucao u njezina supruga. Tijekom izlaganja spomenuto je i pitanje lažnog predstavljanja Vehiba Subotića – Gelera, koji se, prema navodima iz postupka, predstavljao kao Šerif Patković. Ova okolnost otvorila je dodatno pitanje identiteta osobe koja je davala određene izjave o događaju i mogućeg utjecaja takvog predstavljanja na iskaze svjedoka.
Svjedok Anto Krišto opisao je osobu koja mu se predstavila kao čovjek odgovoran za ubojstvo njihovog zapovjednika. Njegov iskaz tužiteljstvo je povezalo s pitanjem identiteta osobe koja je preuzimala odgovornost za ubojstvo Zvonke Rajića.
Iskazi svjedoka o samom činu pucanja
Tužiteljstvo se osvrnulo i na iskaz svjedoka Abdulaha Čolakovića, koji je, prema navodima iz završnog izlaganja, bio prisutan u trenutku pucanja i vidio čin ubojstva. Čolaković je, kako je navedeno, u tom trenutku smatrao da Šerif Patković stoji pored tijela nastradalog vojnika Armije RBiH Elvedina Čamdžića, ne znajući da je Zvonko Rajić još uvijek bio živ. Sličnu okolnost, prema iznesenim navodima, ponovio je i svjedok Amir Spahić.
U iskazima se spominje i okolnost da je Vehib Subotić – Geler navodno koristio ime Šerifa Patkovića, što je tužiteljstvo istaknulo kao pitanje relevantno za utvrđivanje identiteta osoba koje su se pojavljivale u opisanim događajima.
Svjedočenje Emsada Dizdarevića
Svjedok Emsad Dizdarević nije bio neposredno prisutan na mjestu događaja, ali je, prema navodima tužiteljstva, izjavio da je vidio Šerifa Patkovića u Dusini toga dana. Njegov iskaz tako je predstavljen u kontekstu utvrđivanja prisutnosti optuženog na području na kojem su se odvijali događaji obuhvaćeni optužnicom.
Izneseni iskazi obuhvaćaju različite aspekte događaja – od pucanja i pokušaja bijega Zvonke Rajića, preko njegova ranjavanja i prenošenja, do navoda o identitetu osoba koje su se pojavljivale u neposrednoj blizini mjesta stradanja.
Njihovi iskazi predstavljaju stup istine u ovom slučaju
U nastavku završnog izlaganja, tužiteljica Tužiteljstva Bosne i Hercegovine osvrnula se na iskaze zaštićenih svjedoka S1, S2 i S3, kao i svjedoka Džemala Hercegovca, ističući da su svi navedeni svjedoci tijekom postupka promijenili svoje ranije iskaze. Prema riječima tužiteljice, zaštićeni svjedoci, kao i Džemal Hercegovac, u kasnijim iskazima tvrdili su da određene izjave nisu izrekli, čime je, prema njezinoj ocjeni, dovedena u pitanje vjerodostojnost njihovih prvobitnih svjedočenja.
Tužiteljica je pred Sudom priznala propust koji se odnosi na tehničko snimanje iskaza: „Napravila sam grešku i to priznajem ovdje pred Sudom, što nisam napravila videzapis tog iskaza. “Objasnila je da su u trenutku kada je predložila odgodu ispitivanja na drugi datum instrumenti za snimanje bili u kvaru. Međutim, kako je navela, svjedoci su zamolili da se ispitivanje ipak provede jer su se trebali vratiti u inozemstvo.
Promjena iskaza i pitanje alibija
Tužiteljica je iznijela stajalište da su svjedoci promijenili svoje iskaze jer su njihova prvobitna svjedočenja, prema njezinoj ocjeni, predstavljala „stub istine“ u predmetu. Prema njezinim riječima, promjena iskaza otvorila je prostor za oslobađanje Šerifa Patkovića, budući da su izmijenjeni navodi, kako je istaknula, mogli poslužiti kao svojevrsni alibi optuženom.
U tom kontekstu tužiteljica je govorila o društvenim odnosima u sredini iz koje dolaze svjedoci: „Vidite, oni su mala sredina i svi se međusobno poznaju. Dati iskaz suprotstavljen interesima njihovog zapovjednika bio bi ravno izdaji. “Nastavljajući obrazlaganje, navela je da pretpostavlja kako su se svjedoci kretali upravo u takvom društvenom okviru, što je, prema njezinoj interpretaciji, moglo utjecati na promjenu njihovih iskaza. Tužiteljica je predložila Sudu da prilikom ocjene dokaza ipak uzme u obzir prvobitne iskaze svjedoka, ističući da se u njima, prema njezinu mišljenju, mogu prepoznati slijed događaja i rekonstrukcija zbivanja toga dana.
Posebno je ukazala na podudarnosti u iskazima, kao i na okolnost da je, prema njezinoj ocjeni, malo vjerojatno da bi svi relevantni dijelovi ranijih svjedočenja bili neistiniti.
Iskazi svjedoka obrane
U nastavku završnog izlaganja tužiteljica se osvrnula i na svjedoke obrane, među kojima su Avdić, Hakanović, Kozlić, Ređić, Tutmić i Kovačević, kao i druge svjedoke. Prema stajalištu tužiteljstva, iskazi navedenih svjedoka nisu poljuljali optužnicu ni u jednom njezinu dijelu. Tužiteljica je ocijenila da su njihova svjedočenja bila usmjerena na pružanje alibija optuženom Šerifu Patkoviću. Ovakva ocjena predstavlja argumentaciju tužiteljstva u završnoj riječi, dok će Sud Bosne i Hercegovine vjerodostojnost svih iskaza, njihovu dokaznu vrijednost i međusobnu povezanost ocjenjivati u okviru cjelokupnog dokaznog materijala. Završno izlaganje tužiteljstva usmjereno je na dva ključna pitanja: vjerodostojnost iskaza svjedoka koji su promijenili ranija svjedočenja te dokaznu vrijednost iskaza svjedoka obrane.
Tužiteljstvo BiH analiziralo patološki i balistički nalaz: „Četiri ulazne rane odgovaraju četirima izlaznim ranama“
U nastavku završnog izlaganja Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine osvrnulo se na nalaz vještaka patologa Vede Tuce, ukazujući na, kako je tužiteljica navela, određene nedoumice u vezi s utvrđenim povredama i načinom na koji su nastale. „Moram primijetiti da nešto s tim nalazom ne štima“, kazala je tužiteljica, dovodeći u pitanje pojedine elemente patološkog nalaza. Posebno je istaknula da u opisu povreda nema navoda o čađi, prljavštini i drugim elementima koje je smatrala relevantnim za klasičnu patološku analizu strijelnih ozljeda.
Prema njezinoj ocjeni, vještak se više bavio pitanjem iz čega je pucano nego načinom na koji je pucano, odnosno okolnostima nastanka povreda. Kao posebno važno pitanje izdvojila je utvrđivanje jesu li rane zadobivene dok je Zvonko Rajić bio živ, ističući da ta okolnost može imati značaj za konačnu ocjenu dokaza i ishoda postupka.
Analiza balističkog nalaza i raspored ulaznih i izlaznih rana
Tužiteljstvo se osvrnulo i na nalaz balističkog vještaka, prema kojem je 17 ulaznih rana zadobiveno dok je žrtva bila živa, odnosno u položaju stajanja. Međutim, tužiteljica je posebnu pozornost posvetila činjenici da, prema njezinoj interpretaciji nalaza, četiri ulazne rane odgovarajućeg promjera odgovaraju četirima izlaznim ranama odgovarajućeg promjera.
Istaknula je da se te četiri ulazne rane nalaze na prednjoj strani tijela, povezujući njihov položaj s tvrdnjom tužiteljstva da je Zvonko Rajić likvidiran iz neposredne blizine, iz pištolja. Prema iznesenoj argumentaciji, navedeni elementi nalaza predstavljaju važan dio dokazne konstrukcije tužiteljstva o načinu izvršenja ubojstva. Konačno značenje rasporeda rana i njihove povezanosti s načinom pucanja, međutim, ovisi o stručnoj ocjeni vještaka i cjelokupnom dokaznom materijalu.
Promjene iskaza svjedoka i njihova međusobna podudarnost
U nastavku završne riječi tužiteljica se ponovno osvrnula na svjedoke koji su tijekom postupka promijenili ranije iskaze. Pozvala je Sud da obrati pozornost na, kako je navela, izrazitu dosljednost u iznošenju pojedinosti u prvobitnim iskazima svjedoka.
„Obratite pažnju kako nitko ne može tako dosljedno govoriti i točno iznoseći pojedinosti, što ukazuje na poklapanja, odnosno podjednake tvrdnje.“
Tužiteljstvo je takvu podudarnost predstavilo kao okolnost koja, prema njegovoj ocjeni, govori u prilog vjerodostojnosti ranijih iskaza i rekonstrukciji događaja koju zastupa optužba.
Zahtjev tužiteljstva
Na kraju izlaganja tužiteljstvo je zatražilo da Sud Šerifa Patkovića oglasi krivim i kazni u skladu sa zakonom za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Odluka o odgovornosti optuženog bit će donesena nakon ocjene svih izvedenih dokaza, uključujući patološki i balistički nalaz te iskaze svjedoka.
Završno izlaganje Tužiteljstva BiH bilo je usmjereno na rekonstrukciju okolnosti ubojstva Zvonke Rajića, analizu medicinskih i balističkih nalaza te pitanje vjerodostojnosti iskaza svjedoka. Tužiteljstvo je istaknulo podudarnosti u ranijim svjedočenjima i izrazilo sumnju u motive promjene iskaza, dok je od Suda zatražilo da optuženog Šerifa Patkovića oglasi krivim i kazni u skladu sa zakonom.
O konačnoj odgovornosti optuženog odlučit će Sud Bosne i Hercegovine nakon ocjene svih izvedenih dokaza i završnih izlaganja stranaka.
