Darivanje organa nakon smrti najveći je čin ljudske solidarnosti. U BiH donorsku karticu ima 80.000 građana, ali je od toga mala korist u praksi. BiH je, nažalost, država u kojoj je lista pacijenata koji čekaju transplantaciju organa jako duga, a pacijenti češće, umjesto prijeko potrebne transplantacije, dočekaju smrt.
Ostaje im samo nada da će proces transplantacije u BiH postati održiva praksa, a do tada veliki broj njih spas traži u klinikama izvan BiH. Trenutačno oko 250 pacijenata čeka, a razlog je složen zdravstveni sustav. I tako, dok izvan BiH godišnje budu izvršene tisuće transplantacija, u BiH ih je tek nekoliko. Unatoč činjenici da u BiH ima potencijalnih donora organa, ako se uskoro ne pronađe sustavno rješenje za financiranje Donorske mreže BiH, ona će se ugasiti.
Halima Resić, predsjednica Donorske mreže BiH, istaknula je da Donorska mreža u BiH postoji već 20 godina, ali isključivo zahvaljujući entuzijazmu liječnika i pacijenata. Naime, u BiH ne postoji krovni zakon o transplantaciji niti je BiH članica Eurotransplant mreže, a Donorska mreža BiH postoji kao nevladina organizacija i ima isključivo savjetodavnu i edukativnu ulogu.
-Mi više ne možemo raditi na bazi entuzijazma, a da se institucije ne uključe. Obratit ćemo se Ministarstvu civilnih poslova BiH za pomoć. Nadamo se da će ovo ministarstvo naći neko rješenje. BiH je mala zemlja i treba kvalitetan transplantacijski program jer, kao što vidimo, imamo potencijalnih donora, ali ih ne koristimo – rekla je Resić za Nezavisne novine, ističući kako je potrebno da Donorska mreža postoji, kao što postoje nacionalni programi za HIV i tuberkulozu.
Objasnila je kako je u BiH potrebno raditi više kadaveričnih transplantacija, transplantacija koje se vrše s preminule osobe na živu, a ovaj tip transplantacija u BiH provodi se u FBiH, ali ne i u RS-u, gdje se vrše transplantacije sa živih pacijenata.
– Mi smo u FBiH prošle godine imali svega 16 transplantacija, od toga samo dvije kadaverične – kazala je Resić. Da se u BiH radi premalo transplantacija, potvrdio je nedavno i Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih pacijenata FBiH. – Imali smo ukupno 16 transplantacija. Od toga, u UKC-u Tuzla imali smo ih deset, a u Kliničkom centru u Sarajevu šest, za razliku od 2022., kad ih je bilo deset. Čak godinu i pol dana nismo imali ni jednu jedinu – kazao je Žuljević. U RS-u je stanje još teže. U Univerzitetskom kliničkom centru RS-a (UKC RS) za Nezavisne su rekli da u protekle dvije godine u ovom kliničkom centru nije obavljena ni jedna transplantacija.
