Iako se po službenom broju prijava ne bi tako zaključilo, mobbing je itekako prisutan u Bosni i Hercegovini, a česta su žrtva upravo žene.
Istraživanje Udruge građana “Stop mobbing”, provedeno s partnerskim udrugama Centar za razvoj civilnog društva BiH iz Doboja, “Ruka ruci” iz Bihaća i “Radio klub” iz Gračanice, na ukupnom uzorku od 1431 ispitanice iz obaju entiteta u BiH, pod nazivom “Najčešći pojavni oblici uznemiravanja žena na tržištu rada u BiH”, pokazalo je kako je čak 72 posto anketiranih žena u Federaciji BiH iskusilo neki oblik nasilja na radu, dok je u Republici Srpskoj taj broj nešto manji i iznosi 57 posto. Riječ je o podacima koji su izneseni tijekom konferencije za medije u Mostaru. Koordinatorica projekta “Zaštita žena od uznemiravanja na radu u BiH” Merima Spahić istaknula je kako u RS-u postoji Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radnom mjestu, koji je usvojen 2021. godine, dok Federacija BiH nema takav zakon te da je njihov cilj doprinijeti da ga se usvoji i u ovom bh. entitetu. Riječ je o zakonu koji bi se, kako navodi, odnosio i na muškarce i na žene. Naime, kroz ovo istraživanje pokazalo se kako žrtve u velikom broju ne znaju kome se uopće obratiti za pomoć. Na pitanje “Znate li kome se treba obratiti za uznemiravanje na radu?” 36 posto ispitanica u FBiH reklo je da ne zna, a u RS-u na to pitanje nije znalo odgovoriti 59 posto ispitanica, rečeno je tijekom predstavljanja rezultata istraživanja. Predsjednica udruge “Stop mobbing” Anica Ramić istaknula je kako je poražavajuća činjenica da žene i nakon prijave nasilja na radu ne dobivaju adekvatnu zaštitu i da mnoge od njih moraju napustiti posao, posebno nakon što prijave takve događaje. Naime, komentari nekih od sudionica istraživanja koje su doživjele nasilje na radnom mjestu su: “Tko god prijavi, doživi još gore maltretiranje”, “Ni jedna ustanova i institucija nisu reagirale na moje prijave, već su svi udruženo radili protiv mene”, “Nakon gotovo dvije godine trpljenja, zatim pokušaja da se zaštitim zakonom, morala sam na kraju napustiti to radno mjesto”, “Ne samo da problem nije riješen nakon prijave nego mi neće biti produljen ugovor o radu”, “Radnik nakon prijave samo prođe još gore”. Prema podacima koje su dobili kroz upit pravnim subjektima vezano uz prijave mobbinga, tek su četiri muškarca i devet žena podnijeli prijave, no velik broj pravnih subjekata nije im odgovorio na upit.
Problem mobbinga na radnom mjestu, kao i njegovo neprijavljivanje, tema je kojom su se bavili i drugi. Ranije je Misija OESS-a u BiH objavila izvješće kako bi predstavila zaključke zasnovane na analizi sudske prakse u predmetima diskriminacije u BiH. Izvješće obuhvaća razdoblje od sredine 2018. do sredine 2021. godine i nastavak je aktivnosti Misije u okviru praćenja rada pravosuđa u oblasti jednakosti i nediskriminacije od usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije (ZZD) 2009., koji je dopunjen 2016. godine. Prema ovom izvješću, mobbing je jedan od najčešće prisutnih oblika diskriminacije i, u skladu s ranije utvrđenim trendovima, tužitelji u ovim predmetima češće su muškarci (66 posto) nego žene (35 posto). Ne postoji razlog za vjerovanje da su žene manje podložne mobbingu od muškaraca. Zapravo, podaci iz prethodnih analiza ukazivali su kako su općenito žene u BiH češće izložene raznim vrstama diskriminacije od muškaraca. Ostaje pitanje zašto je manje vjerojatno da će žene pokrenuti tužbe za zaštitu od diskriminacije. Ranije utvrđeni razlozi vrijede i dalje. Naime, ranjivim i marginaliziranim kategorijama žena moglo bi biti teže pristupiti sudovima, djelomično zbog strukture tržišta rada, obiteljskih obveza, nedostatka pristupa prijevozu i ostalih ekonomskih barijera, zaključeno je u izvješću.
