Unatoč stalnim poskupljenjima i činjenici da je cijena potrošačke korpe odavno premašila 3.000 KM, bez obzira na neizvjesnost koju donosi 2025. godina, građani FBiH na igrama na sreću tokom prošle godine potrošili su astronomsku sumu.
Radi se o iznosu novca koji bi bio dovoljan za izgradnju, primjera radi, 20 tvornica poput one koju je kompanija “Violeta“ prošle godine otvorila u Grudama. Prema evidencijama Porezne uprave FBiH, u 2024. godini, priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili su ukupan promet u iznosu 1.622.623.024 KM, navodi se u informaciji koju su za “Avaz” pripremili u PU FBiH. Ukupan fond isplaćenih dobitaka za sudionike igara na sreću klađenjem tokom 2024. godine iznosio je 1.404.616.909 KM. Najviše su se kladili stanovnici HNK (311 milijuna), Tuzlanskog (289 milijuna) i Kantona Sarajevo (264 milijuna), dok su najmanje novca u kladionicama ostavili građani najmalobrojnijih – Posavskog (26 milijuna) i BPK Goražde (14 milijuna KM). Legalne ili ne, kocke je uvijek bilo i bit će, ali u BiH je problem što su igre na sreću više politički, a ne javno zdravstveni problem, kaže dr. Tarik Hodžić, specijalist psihijatar u Zavodu za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.
– Bilo je inicijativa da se kladionice udalje od škola, ali njih je na sve strane. Zakon kaže da ne mogu ući maloljetnici, a ulaze. Poremećaj patološkog kockanja odavno je priznat u međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Kao i sve druge ovisnosti, mozak pogađa na sličan način. Sve je više mladih, koji u to zagaze na nivou neke štetne upotrebe, a kad se izgubi kontrola, onda to postaje prava ovisnost koja podrazumijeva disfunkcionalnost kući, na poslu, u društvu. Dižu se mikro-krediti, nenamjenski krediti, pa se zovu kamatari, a da ne govorimo o obitelji i poznanicima koji se prvi “opeljuše”. Kockanje je pošast koja dovodi do zaduživanja, gubitka posla, razaranja obitelji… – kaže dr. Hodžić. Upozorava da se na kladionici nitko nije obogatio, da je moguće ostvariti dobitak, ali krajnji ishod unaprijed je poznat. Ova vrsta ovisnosti prisutnija je u siromašnijim zemljama, uglavnom kod ljudi koji uzrok svojih problema vide u nedostatku novca. – To je ozbiljan problem – javno zdravstveni, socijalni, ekonomski… Ako je promet kladionica 1,6 milijardi, zamislite da se zakonom obavežu da izdvoje 1 ili 10 posto za zdravstvo, školstvo, za liječenje ovisnosti. Tako rade modernije države – ističe dr. Hodžić.
