Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u drugostupanjskom postupku poništilo je presudu u slučaju “Slaven Kovačević protiv BiH”, saznaje Hrvatski Medijski Servis. Vijeće je zaključilo da je apelant zloupotrijebio pravo na tužbu, te da nije žrtva diskriminacije. Presuda je pravosnažna i na nju ne postoji mogućnost žalbe.
Današnju presudu je donijelo Veliko vijeće od 17 sudaca u sljedećem sastavu:
Mattias Guyomar (Francuska), predsjednik,
Arnfinn Bårdsen (Norveška),
Ivana Jelić (Crna Gora),
Lado Chanturia (Gruzija),
Ioannis Ktistakis (Grčka),
Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina),
Stéphanie Mourou-Vikström (Monaco),
Alena Poláčková (Slovačka),
Gilberto Felici (San Marino),
Darian Pavli (Albanija),
Erik Wennerström (Švedska),
Saadet Yüksel (Turska),
Lorraine Schembri Orland (Malta),
Anja Seibert-Fohr (Njemačka),
Peeter Roosma (Estonija),
Davor Derenčinović (Hrvatska),
Mykola Gnatovskyy (Ukrajina),
kao i Marialena Tsirli, registrator.
Hrvatski Medijski Servis u nastavku donosi sadržaj objave Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu:
Europski sud za ljudska prava na svojoj službenoj stranici objavio je da je danas na javnoj raspravi održanoj u Zgradi za ljudska prava u Strasbourgu, Europski sud za ljudska prava donio operativne odredbe (zaključke) svoje presude u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine (zahtjev br. 43651/22).
Predmet se odnosio na tvrdnju podnositelja zahtjeva da su uvjeti primjenjivi na izbore za Dom naroda Parlamentarne skupštine i za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine diskriminatorni prema njemu te da su mu onemogućili da glasa za kandidate po svom izboru na izborima 2022. godine.
Sud je prihvatio prigovor Vlade ( Vijeća ministara BiH, op hms) na dopuštenost zahtjeva s obrazloženjem da je podnositelj zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva u smislu članka 35. stavka 3. točke (a) Europske konvencije o ljudskim pravima, te da nije imao status žrtve u smislu članka 14. Konvencije, u vezi s člankom 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju i člankom 1. Protokola br. 12.
Cjeloviti tekst presude Velikog vijeća bit će objavljen naknadno. Stranke i javnost bit će obaviješteni o datumu objave u dogledno vrijeme.
Izricanje presude također je bilo izravno prenošeno putem YouTube kanala Europskog suda. Snimka izricanja bit će dostupna od 26. lipnja 2025. na internetskoj stranici Suda (http://www.echr.coe.int).
Činjenične okolnosti
Podnositelj zahtjeva, Slaven Kovačević, državljanin je Bosne i Hercegovine i Hrvatske, rođen 1972. godine. Politički je znanstvenik i savjetnik člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine temelji se na Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini iz 1995. godine (Daytonski sporazum), potpisanom na kraju rata 1992.–1995. godine. Od tada, Bosna i Hercegovina sastoji se od dvaju entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine (Federacija) i Republike Srpske – te Distrikta Brčko koji pripada objema. Gospodin Kovačević živi u Sarajevu, koje se nalazi u Federaciji.
Ustav pravi razliku između različitih kategorija stanovništva: takozvanih “konstitutivnih naroda” (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) i “Ostalih i građana Bosne i Hercegovine” (pripadnici etničkih manjina i oni koji se ne izjašnjavaju pripadnicima neke određene etničke skupine). Ne postoje objektivni kriteriji kao što su jezik ili religija za određivanje etničke pripadnosti; ljudi to odlučuju sami.
Ustav predviđa raspodjelu vlasti između “konstitutivnih naroda”. Na primjer, drugi dom državnog parlamenta, Dom naroda, sastoji se od pet Bošnjaka i pet Hrvata iz Federacije te pet Srba iz Republike Srpske. Predsjedništvo se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata iz Federacije te jednog Srbina iz Republike Srpske.
Samo osobe koje se izjašnjavaju pripadnicima jednog od tri “konstitutivna naroda” imaju pravo kandidirati se za Dom naroda i Predsjedništvo. Štoviše, samo birači koji žive u Republici Srpskoj mogu sudjelovati u izboru ili imenovanju srpskih članova Doma naroda (neizravno) i Predsjedništva (putem izravnih izbora), dok samo birači koji žive u …koji žive u Federaciji mogu sudjelovati u izboru ili imenovanju bošnjačkih i hrvatskih članova tih državnih tijela (neizravno kada je riječ o članovima Doma naroda, a izravno za Predsjedništvo).
Nasuprot tome, za izbore u Zastupnički dom (prvi dom državnog parlamenta) ne postoje etnički uvjeti.
Postupak
Zahtjev je podnesen Europskom sudu za ljudska prava 30. kolovoza 2022.
Pozivajući se na članak 14. (zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima, u vezi s člankom 3. Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore), te na članak 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije), podnositelj zahtjeva žalio se da je bio diskriminiran zbog teritorijalnih i etničkih uvjeta koji se primjenjuju na izbore za Dom naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, što mu je onemogućilo da glasa za kandidate po vlastitom izboru na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u listopadu 2022. Također je iznio i druge pritužbe na temelju članka 3. Protokola br. 1 samostalno i/ili u vezi s člankom 14., te na temelju članaka 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) i 17. (zabrana zlouporabe prava).
U svojoj presudi od 29. kolovoza 2023., Sud je većinom glasova (šest prema jedan) utvrdio da je došlo do povrede članka 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, s obzirom na to da gospodin Kovačević nije bio istinski zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Sud je također većinom glasova (šest prema jedan) odlučio da nije potrebno ispitivati ni dopuštenost ni meritum podnositeljeve pritužbe u vezi sa sastavom Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prema članku 14. Konvencije u vezi s člankom 3. Protokola br. 1.
Preostale pritužbe podnositelja zahtjeva jednoglasno su proglašene nedopuštenima.
Dana 14. prosinca 2023., predmet je na zahtjev Vlade Bosne i Hercegovine ( Vijeća ministara BiH, op hms) upućen Velikom vijeću.
Vlada Republike Hrvatske i Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu dobili su odobrenje da interveniraju u pisanom i usmenom postupku kao treće strane, u skladu s člankom 36. stavkom 1. Konvencije i Pravilom 44. stavkom 1. Poslovnika Suda te člankom 36. stavkom 2. Konvencije i Pravilom 44. stavkom 3. Poslovnika Suda.
Javna rasprava u ovom predmetu održana je 20. studenoga 2024.
Vijeće je 20. studenog u Strasbourgu razmatralo zahtjev Vijeća ministara Bosne i Hercegovine za preispitivanje presude donesene u slučaju “Slaven Kovačević protiv BiH”.
Agentice BiH demaskirale Kovačevića
Bosna i Hercegovina uložila je žalbu na presudu početkom listopada prošle godine, a zahtjev za preispitivanjem podnijele su Monika Mijić i Jelena Cvijetić, vršiteljice dužnosti agentica BiH pred Europskim sudom za ljudska prava.
Na sjednici Velikog vijeća Kovačević je istaknuo da je motivaciju za obraćanje Sudu pronašao u činjenici kako trenutni zakoni u BiH ne osiguravaju jednako biračko pravo svim građanima. “Svi građani nemaju pravo ravnopravno sudjelovati u izboru članova Predsjedništva i Doma naroda Parlamenta BiH. Ovom presudom želim postići puno biračko pravo u BiH”, izjavio je Kovačević, koji je savjetnik protuustavnog člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića.
Monika Mijić, predstavljajući stav BiH, izjavila je kako je Kovačevićev zahtjev “neosnovan” te da je došlo do “zlouporabe prava na podnošenje aplikacije”. Naglasila je kako Kovačević nije dokazao na koji način Ustav i Izborni zakon BiH ograničavaju njegovo pravo biranja te da svi građani BiH dijele istu situaciju u vezi s izborom članova Predsjedništva.
Mijić je podsjetila kako se Kovačević različito nacionalno izjašnjavao, nekada kao Srbin, nekad kao Hrvat, dok je apelaciju podnio izjašnjavajući se kao pripadnik ostalih. Uz to nije iskoristio sve pravne lijekove koji su mu stajali na raspolaganju u samoj BiH.
Pokušaj rušenja daytonske BiH
Kovačević je ovom presudom, istrumentaliziran od velikobošnjačke politike, pokušao srušti jednakopravnost i konstitutivnost naroda kao temelj daytonske BiH i doći do građanskog modela države, koji bi omogućio da ona od tronacionalne postane jednonacionalna država većinskog naroda.
U svemu mu je veliku podršku, kroz lobiranje uključujući i javne medijske istupe, davao bivši sudac Europskog suda za ljudska prava Faris Vehabović, što je kompromitiralo i vjerodostojnost samog suda.
Analitičari su se s pravom pitali kako je moguće da Sud uopće razmatra Kovačevićevu tužbu s obzirom da nije iskoristio pravne lijekove u samoj BiH- nije podnio tužbu ni jednoj pravosudnoj instituciji, a ni, u konačnici, Ustavnom sudu BiH, što je jedno od pravila pri podnošenje tužbe Sudu u Strasbourgu.
