Prema procjenama za prvo polugodište 2022. godine, ispod apsolutne linije siromaštva u Federaciji je bilo 27,7 posto stanovništva ili oko 538 tisuća osoba. Istraživanja Ujedinjenih naroda pokazuju kako svaki šesti stanovnik Bosne i Hercegovini živi od 3 – 5 KM dnevno (90 – 150 KM mjesečno), tj. 17 posto stanovništva je u ekstremnom siromaštvu, daleko ispod apsolutne linije siromaštva, a 700.000 stanovnika na rubu siromaštva. Istraživanje radničkog siromaštva naglašava da četvrtina zaposlenih radnika u BiH za svoje četveročlane obitelji nije mogla osigurati prelazak praga potrošnje od 600 KM mjesečno, što ih je držalo ispod apsolutne linije siromaštva te je procijenjeno da je 25 posto zaposlenih radnika u siromaštvu, navodi se u nacrtu strategije razvoja sustava socijalne i dječje zaštite u Federaciji BiH za razdoblje od 2023. do 2030. godine, koju je pripremilo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
Slab pomak
Ako se podaci o apsolutnom siromaštvu u Federaciji iz 2022. godine usporede s onima iz 2015. godine odnosno 2011. godine, može se zaključiti kako nije evidentiran pozitivan pomak. Štoviše, kao rezultat inflatornih pritisaka s kraja 2021. i prve polovine 2022. godine, dolazi do poništavanja, odnosno neutraliziranja pozitivnih kretanja, tako da su u 2022. godini indikatori siromaštva pogoršani. Poseban problem predstavlja siromaštvo djece, gdje je za djecu dobi do pet godina stopa siromaštva viša od 40 posto. Situacija je dodatno pogoršana u 2022. godini, stoji u dokumentu koji je nedavno upućen u javnu raspravu u cilju smanjenja siromaštva i ublažavanja posljedica siromaštva, osnaživanja i ubrzanja inkluzije marginaliziranih pojedinaca i skupina te jačanja institucionalnih mehanizama i kapaciteta, odnosno centara i službi za socijalni rad i drugih socijalnih ustanova i organizacija. Naime, 2011. godine u FBiH je 464.418 osoba živjelo u siromaštvu, 2015. godine taj broj iznosio je 446.927, dok se prošle godine popeo na čak 538.160. Podaci iz strategije pokazuju da su u posebno visokom riziku od siromaštva kućanstva s više djece, odnosno ona s dvoje, troje ili više djece. U skladu s općim trendom, problem siromaštva ovih kućanstava dodatno je naglašen u 2022. godini. Nadalje, u nešto višem riziku od siromaštva su i višečlana kućanstva, posebice ona s pet ili više članova, odnosno kućanstva u kojima nositelj ima završenu osnovnu školu ili manje. – Ako se siromaštvo analizira u ovisnosti o statusu aktivnosti nositelja kućanstva, može se uočiti da su u riziku od siromaštva posebno kućanstva u kojima je nositelj nezaposlen ili je nesposoban za rad – stoji u nacrtu strategije razvoja sustava socijalne i dječje zaštite u Federaciji BiH za razdoblje od 2023. do 2030. godine. Dalje se navodi kako je analizom federalnih i županijskih propisa utvrđeno da se socijalna davanja u socijalnoj zaštiti, koja imaju namjenu osiguravanja minimuma socijalne sigurnosti, razlikuju od županije do županije, ali da se općenito može reći da se daju jako mali novčani iznosi koji ne mogu zadovoljiti ni minimalne egzistencijalne potrebe. – Nije utvrđen ni minimum socijalne sigurnosti koji bi vrijedio za cijelu Federaciju, čime bi se znatno poboljšala socijalna sigurnost građana. Prava civilnih žrtava rata i prava branitelja i članova njihovih obitelji vrlo su široko postavljena. Krug korisnika također je širok jer su u prava uključeni i članovi obitelji, bez posebnih uvjeta koji se odnose na njihovo materijalno stanje. Ovdje bi trebalo razgraničiti davanja koja se osiguravaju za osobe s invaliditetom zbog izjednačavanja mogućnosti od davanja po osnovi statusa.
Socijalne naknade
Postojeće socijalne naknade koje su namijenjene osobama s invaliditetom po osnovi invaliditeta predstavljaju najveću diskriminaciju za ove osobe jer na njihov obujam i visinu ključno utječe statusna pripadnost pojedinim sustavima, a ne stvarne potrebe osobe u svrhu stvaranja jednakih mogućnosti. Kriteriji koji se koriste u ostvarivanju socijalnih naknada u socijalnoj i dječjoj zaštiti vrlo su oštri i isključuju dio stanovništva koje se nalazi u stanju socijalne potrebe. U socijalnoj zaštiti pristup stalnim naknadama uskraćen je osobama sposobnim za rad iako one nemaju nikakvih prihoda za uzdržavanje sebe i svoje obitelji, a u dječjoj zaštiti situacija se bitno razlikuje od županije do županije – stoji u navedenom dokumentu. Također, ističe se da osiguravanje naknade plaće zaposlenoj majci za vrijeme odsutnosti s posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta iz proračunskih sredstava po do sada uobičajenoj praksi, dovodi do različitog položaja žena, ovisno o tomu u kojoj županiji imaju prebivalište, što ne može biti prihvatljivo i predstavlja oblik diskriminacije. Zaključuje se kako ovo pitanje treba rješavati na jedinstven način u cijeloj Federaciji, što ne isključuje mogućnost da se razmotri opcija ponovnog vraćanja u sustav zdravstvenog osiguranja. Slična je situacija i kada je riječ o pomoći majci koja nije u radnom odnosu, ali se to pitanje mora rješavati na drugačiji način. – Zbog velike nezaposlenosti i nedovoljno razvijenog osiguranja u slučaju nezaposlenosti, veliki broj građana vrši pritisak na socijalnu zaštitu i potražuje socijalne naknade, bez obzira na to što im strogi kriteriji ne omogućavaju ulazak u sustav. Zato je nužno razvijati mehanizme koji će omogućiti širi obuhvat socijalno ugroženih i siromašnih – zaključeno je, među ostalim, u nacrtu strategije razvoja sustava socijalne i dječje zaštite u Federaciji BiH za razdoblje od 2023. do 2030. godine. •
