Umjesto očekivanoga odgovora javnosti hoće li vladajući uspjeti prebroditi krizu na državnoj razini, dogodio se šok u Domu naroda Parlamenta te je oporba pokazala kako ima brojčanu većinu, ali ne i onu po klubovima konstitutivnih naroda. Posebice hrvatskom i srpskom. Ova kriza, koja je najozbiljnija od dolaska na vlast “petorke” – HDZ-a BiH, SNSD-a, SDP-a, NiP-a te Naše stranke, prijeti daljnjem funkcioniranju državnih institucija i ozbiljno dovodi u pitanje europski put zemlje. Vijeće ministara istodobno uopće nije raspravljalo i donosilo odluke o financijskim pitanjima, što sugerira kako su vladajući bliže razlazu nego ponovnom okupljanju o europskome putu.
Naime, nakon što je izaslanik Nenad Vuković iz oporbene Partije demokratskog progresa zasjeo u državni Dom naroda, zajedno sa SDS-ovim izaslanikom oporbeni HDZ 1990., ZNG, SDA, SBiH i DF podržali su smjene u povjerenstvima u kojima su do tada bili SNSD-ovi dužnosnici. To je bilo dovoljno za tumačenje kako je oporba na pragu kontrole cijeloga Doma, ali i smjene aktualnog vodstva, zbog čega su uslijedila različita tumačenja. Naime, vladajući HDZ BiH, SNSD i NiP sada imaju sedam ruku. Nova “većina” iz oporbe pak ima osam ruku. Što uključuje opću, ali i većinu po entitetima. A to je pak SNSD kontrolirao dok nije iz “kinder jajeta” dvije godine nakon općih izbora ovoga ljeta za izaslanika, umjesto Snježane Bursać, uguran Vuković. A što je bio i cilj dijela međunarodne administracije, koja smatra kako SNSD Milorada Dodika treba ukloniti iz državne vlasti. Na sljedećim sjednicama bit će jasnije u kojem smjeru će se stvari odvijati. Odnosno hoće li doći do promjene na čelu Doma naroda, gdje su trenutačno Dragan Čović iz HDZ-a BiH, Nikola Špirić iz SNSD-a odnosno Kemal Ademović iz Naroda i pravde. To, dakako, uz uvjet da cijela oporba bude suglasna oko smjene vodstva gornjeg doma, čime bi dodatno otežali funkcioniranje državnog Vijeća ministara.
Da bi eventualno spriječili scenarij po kojemu bi bili smijenjeni, moguće je i inscenirati nedolazak troje od petero izaslanika iz kojega kluba konstitutivnih naroda, što onda automatski dovodi do odgađanja sjednice zbog nedostatka kvoruma. No, takva taktika nije dugog daha. Što se pak ne može reći za ponašanje bošnjačkog kluba Doma naroda, koji je punih sedam mjeseci blokirao rad ovoga doma. Uz krizu u Domu naroda, Vijeće ministara BiH nije uspjelo donijeti odluke o ključnim financijskim pitanjima, čime se dodatno narušava povjerenje vladajućih.
S dnevnog reda jučerašnje sjednice skinuti su važni financijski sporazumi i amandmani koji bi omogućili realizaciju infrastrukturnih projekata u suradnji s Europskom investicijskom bankom i drugim međunarodnim institucijama. Među povučenim točkama našli su se nacrti sporazuma o grantovima za izgradnju dionica autoceste na koridoru Vc, uključujući poddionice tunel Kvanj – Buna i Medakovo – Ozimica, kao i sporazumi za projekte vjetroelektrane Poklečani i znanstveno-tehnološkog parka. Ovi su projekti od vitalne važnosti za gospodarstvo Bosne i Hercegovine te predstavljaju ključne korake u procesu infrastrukturnog razvoja i ekonomske integracije zemlje u Europsku uniju.
Međutim, izostanak odluka u Vijeću ministara odražava duboke političke podjele među vladajućim strankama i ukazuje na mogućnost razlaza unutar vladajuće koalicije. S obzirom na to da su vladajuće stranke pokazale nesposobnost postizanja konsenzusa oko osnovnih pitanja, postavlja se pitanje koliko je održiv sadašnji politički okvir na državnoj razini. Novi politički pritisak u Domu naroda, koji proistječe iz oporbenih pokušaja smjene SNSD-ovih dužnosnika u povjerenstvima, mogao bi dodatno destabilizirati rad Vijeća ministara.
Ako bi došlo do promjene vodstva u Domu naroda, to bi moglo otežati donošenje ključnih odluka u Vijeću ministara, čime bi se dodatno usporio napredak Bosne i Hercegovine na europskom putu. Vijeće ministara BiH već je u nekoliko navrata odgađalo donošenje važnih odluka, a ova bi situacija mogla voditi prema paralizi institucija i dodatnom gubitku povjerenja građana u sposobnost političara da učinkovito upravljaju državom. Istodobno, međunarodna zajednica već dugo vrši pritisak na vlasti u Bosni i Hercegovini kako bi se postigao konsenzus o ključnim reformama i omogućilo funkcioniranje državnih institucija.
Dio međunarodnih diplomata otvoreno je izrazio nezadovoljstvo trenutačnom ulogom SNSD-a i Milorada Dodika u državnim institucijama, a neki promatrači smatraju da je Vukovićevo imenovanje u Dom naroda dio pokušaja da se SNSD-u smanji utjecaj na državnoj razini. Takvi su potezi naišli na odobravanje dijela domaće i međunarodne javnosti koja zagovara veće reforme i modernizaciju političkog sustava. No, takve promjene nose i rizike. Ako bi vladajuća koalicija bila prisiljena na ustupke ili razlaz, Bosna i Hercegovina mogla bi se suočiti s produbljenjem podjela, što bi dodatno otežalo proces reformi. Ova politička nestabilnost dolazi u trenutku kada bi zemlja trebala intenzivirati reforme u sklopu procesa pristupanja Europskoj uniji. Bosna i Hercegovina dobila je status kandidata za članstvo u EU, ali ispunjenje uvjeta i provedba reformi, posebno u području vladavine prava, ekonomije i javne uprave, zahtijevaju stabilan politički okvir.
Bez konsenzusa unutar državnih institucija i Vijeća ministara postoji ozbiljna zabrinutost da će Bosna i Hercegovina propustiti priliku za približavanje EU. Rasplet je vrlo neizvjestan. Prvi scenarij je privremeni kompromis vladajuće koalicije i oporbe, drugi vodi njihovu razlazu, a treći je potpuna blokada sve do izbora 2026.
