Napadi na federalnu ministricu kulture i sporta Sanja Vlaisavljević ne prestaju a posebno su glasni predstavnici samozvanih sarajevskih kulturnih institucija “od značaja za državu”. Nezadovoljni su, jer nisu dobili onoliko novaca iz federalne blagajne, koliko oni vjeruju da im pripada na osnovu toga što su sami sebe proglasili “državnim”, dok istovremeno institucije kulture izvan Sarajeva omaložavajuće nazivaju “lokalnim domovima kulture”.
Ministricu Vlaisavljević se, uz ostalo optužuje da je “uništila Fondaciju za kinematografiju Sarajevo” te da nas je “dodatnom etnizacijom” kulture prilikom raspodjele sredstava vratila u “primitivnu, predcivilizacijsku, predgrađansku epohu”.
Zamoljena za reakciju na ove optužbe federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević u izjavi za Hrvatski Medijski Servis kazala je da sedam sarajevskih institucija kulture nikada nisu javno prezentirali prihode i rashode što smatra nedopustivim.
-Činjenica da te institucije nemaju Upravni odbor ne amnestira ravnatelje od javne odgovornosti. Uostalom na upit Ministarstva da dostave podatke o prihodima, novcu koji zarade do danas nikada nismo dobili odgovor, kaže Vlaisavljević za HMS i dodaje:
-Ukoliko jedna institucija u aplikacijskom obrascu dostavi podatak da ima oko 500.000 vlastitih sredstava a traži 100.000 za plaće onda je to mnogo veći problem nego neriješen status navedenih institucija. Ove, ali i neke druge, institucije nemaju fiskalne račune za naplatu ulaznica, usluge izdavanja prostora i još mnogo toga, otkriva federalna ministrica kulture i sporta.
Činjenica je, kaže, da status ovih institucija mora biti riješen, ali, naglašava, samo i isključivo uvažavajući ustavne i zakonske nadležnosti. To što su, naglašava, Vlaisavljević te institucije, bile utemeljene u Republici BiH nikako ne znači da su od značaja za BiH.
Po čemu su te institucije “od značaja za BiH”
Još nešto je, kaže, važno dodati kada govorimo o „značaju za BiH“.
-Što znači „značaj za BiH“? U čemu se ogleda? Ako značaj pretpostavlja susret s kulturnim djelatnicima izvan BiH umjesto suradnju s kolegama iz BiH onda je promašen smisao. Slikovito, kada u Muzeju književnosti svoje ulomke budu čitali Glorija Lujanović, Miro Petrović, Ivan Vukoja i drugi govorit ćemo o značaju za FBiH, kada u Historijskom muzeju bude postavka ubijenoj djeci iz Viteza govorit ćemo o značaju za FBiH, kada u Umjetničkoj galeriji bude izložba recentnih hrvatskih umjetnika iz BiH, a koji žive izvan Sarajeva govorit ćemo o značaju za FBiH, kada u Biblioteci za slijepa i slabovida lica budu snimljene priče Mire Gavrana, Sanje Pilić, Miljenka Jergovića i drugih govorit ćemo o značaju za FBiH, kada Narodna univerzitetska biblioteka konačno uredi digitalizaciju, prikaže zaradu od CIP-a, kada uredi međuknjižničku razmjenu i oslobodi sve nas ogromnih marži na tiskovine iz inozemstva jer niti u jednoj zemlji u EU ne postoji ovakvo što. Kada Kinoteka konačno počne raditi svoj posao i novac uloži u povrat filmske građe iz zemalja regije i tako dalje, moći ćemo govoriti da su to institucije od značaja za FBiH, kaže Vlaisavljević.
Smatra da je isticanje „značaja sedam institucija“ u odnosu na institucije manjih mjesta, sklandalozno i diskriminatorno.
-Jedan kulturni centar u Krupi, Zavidovićima ili bilo kojem drugom manjem mjestu za to mjesto znači mnogo više nego institucija o kojoj govori ravnateljica Muzeja književnosti. Ako slijedimo logiku njene paušalne argumentacije onda natječaje treba redefinirati i nazvati ih „Natječaj za sedam i još poneku instituciju iz kulture za regiju Sarajevo“. Uostalom čime je Muzej književnosti opravdao svoj značaj za BiH? Kojim projektima koji dokazuju taj značaj? I konačno, morat će čelni ljudi navedenih institucija ili početi polagati račun očima javnosti ili časno odstupiti sa pozicija na kojima se nalaze godinama. Činjenica da te institucije nemaju Upravni odbor ne oslobađa ih odgovornosti, kategorična je Vlaisavljević.
Ravnatelj Narodnog pozorišta iz Sarajeva optužio je Vlaisavljević da “etnicizira kulturu” i vraća nas u “primitivnu, predcivilizacijsku, predgrađansku epohu”. Vlaisavljević kaže kako je uvijek iznova zanimljivo čuti riječ „etnicizacija“ kada je izgovara netko iz Sarajeva.
-A kako se zove pojava kada tri puta veći iznos za institucije kulture ostaje u Sarajevu? „Građanizacija“ možda? U gradu koji je gotovo sasvim jednonacionalan slati poruke o etniciziranju je klasično etniciziranje i ništa više. Uostalom ravnatelj Narodnog pozorišta nije aplicirao za neki visokokvalitetan projekt nego za redoviti rad institucije iako ta institucija kulture ima osigurana sredstva za rad, napominje Vlaisavljević.
I čelni čovjek teatarskog festivala Fedra iz Bugojna optužio je Vlaisavljević da je “uništila kulturu u manjim mjestima”. Vlaisavljević odgovara da je to dokaz koliko kultura znači za manja mjesta.
-Možda je ta konstatacija najbolji odgovor na prigovor iz Sarajeva da ne mogu manja mjesta biti tretirana kao Sarajevo. No, gospodin je previdio jedan detalj. Festival Fedra i Kulturni centar Bugojno su dobili sljedeća sredstva u zadnjih pet godina:
-2020. – 5.000 KM – Susret pozorišta/kazališta lutaka BiH 2020
-2021. – 10.000 KM – Teatarski festival Fedra 2021
-2022. – 0,00 KM
-2023. – 8.000 KM – Teatarski festival BiH FEDRA 2023
-2024.. – 10.000 – Teatarski festival FEDRA 2024
-Navedeni podaci su najbolji argument protiv netočnih izjava, kaže Vlaisavljević.
Na optužbe da je uništila Fondaciju za kinematografiju Sarajevo, Vlaisavljević odgovara: -Kinematografija? Konačno je očišćena od protupravnih radnji koje su se godinama gomilale. O tomu jasno i razgovijetno govore nalazi Financijske inspekcije. A možda i inspekcija želi uništiti kinematografiju?
