Zenički rudari već dva mjeseca žive bez plaća. Ovo nije prvi put ove godine da su radnici dovedeni u ovakvo stanje; sada su stupili u štrajk glađu, nadajući se kako će njihova patnja biti posljednje upozorenje nadležnima.
Rudari preživljavaju uz pomoć prijatelja i obitelji iz inozemstva ili se zadužuju, što ih dovodi na rub egzistencije. Profesor Nedim Suljić podsjeća kako je uzrok problema desetljećima loše upravljanje rudnicima. „Već 15–20 godina veliko je razočaranje političarima. Njihovom nesposobnošću, sklonošću korupciji, pljački, socijalnoj neosjetljivosti i uništavanju svega čega se dotaknu. Proizašla je iz toga jedna sveopća apatija u društvu – tako i u RMU Zenica“, kaže Suljić.
Iz Elektroprivrede BiH najavljeno je isplaćivanje srpanjskih plaća do petka, dok se kolovoške još čekaju. Ipak, rudari su odbili ponudu, tražeći hitni sastanak u ponedjeljak radi zajedničkog rješavanja nagomilanih problema u Rudniku Zenica. „Ako su oni došli do zaključka da nas zatvore, mi smo se složili s tim, nek samo provedu socijalno prihvatljiv način zbrinjavanja naših kolega“, poručuje Elvedin Alić, zamjenik predsjednika Sindikata radnika RMU Zenica.
Nedžad Duraković iz Sindikata RMU Zenica naglašava kako rudari nemaju osnovna sredstva za život. „62 dana ljudi nemaju osnovne prihode. Mi bez isplate plaće broj osam i konačnog rješenja za isplatu do samog procesa zatvaranja ne mislimo zaustaviti ovaj proces. Krenuli smo u ovo okupljanjem sindikalnog odbora uz potporu radnika“, kaže Duraković.
„Rudari su najmanje krivi za ovo što se dogodilo u Zenici. Imaju ljudi koji su vodili rudnike i struka koja radi na projektima i na svemu. Mi smo samo radili ono što nam je naređeno“, dodaje Senid Dizdarević, rudar iz jame Raspotočje. Problemi sežu i dalje – od 2009. godine radnicima nisu uplaćivana ni zdravstvena ni mirovinska osiguranja, što su mnogi opisali kao sliku navodne „pravedne energetske tranzicije“, koja u bh. kontekstu postaje sinonim za život bez primanja i neuplaćenog radnog staža.
Eksploatacija ugljena u RMU Zenica trajala je 140 godina, sve do ožujka prošle godine kada je obustavljena proizvodnja u jami Raspotočje. Kao razlozi navedeni su dugovanja i nedovoljno isporučene količine ugljena, dok pitanja lošeg upravljanja, ulaganja u novu opremu i istraživanje novih nalazišta nisu bila riješena.
Profesor Suljić podsjeća i na devastirani kop Mošćanica. „Površinski kop Mošćanica ne radi od ratnih događanja. U njega je uloženo 146 milijuna KM i ta imovina je uglavnom devastirana. Zašto se do sada nije pokrenula proizvodnja? Trebalo je napraviti procjenu opravdanosti rada, ali to košta. To je velika imovina“, ističe on.
„Uvijek je bila situacija kako to puno iziskuje troškove. Ćumura gore ima, slažemo se, ali mi više nismo u poziciji razgovarati o tome zbog gašenja, jer nećemo više biti RMU Zenica kao proizvodni pogon“, dodaje sindikalac Duraković. Nakon zatvaranja rudnika planirano je da dio radnika ode u mirovinu, a dio bude premješten u druge rudnike. No, zbog nestrateškog odnosa nadležnih, Bosna i Hercegovina ubrzano se kreće od izvoznika električne energije prema zemlji ovisnoj o uvozu.
Rudari jasno poručuju: nastavit će štrajk glađu dok se njihovi osnovni zahtjevi – isplata srpanjske i kolovoške plaće – ne ispune, a ukoliko do ponedjeljka ne dođe do rješenja, slijede radikalnije mjere.
