Daytonskim sporazumom, sklopljenim prije 30 godina u američkoj vojnoj bazi u Ohiu, svi su u Bosni i Hercegovini danas nezadovoljni, ali njegov je temeljni cilj ostvaren – okončan je rat, kaže jedan od tvoraca sporazuma Krešimir Zubak.
Zubak je predvodio tim koji je u ime bosanskohercegovačkih Hrvata u bazi Wright-Patterson od 1. do 21. studenoga 1995. pregovarao o miru i budućem ustroju BiH.
“Bilo je otpora, ali Dayton je donio mir”
“Stanje na terenu u Federaciji uoči Daytona bilo je anarhično jer su istodobno funkcionirale i strukture Herceg-Bosne i Republike BiH, dok se pokušavalo uspostaviti nova vlast dogovorena u Washingtonu. Taj je proces išao vrlo teško. Bilo je otpora, i to ne samo s hrvatske strane”, rekao je Zubak.
Na pregovore je otišlo jedinstveno izaslanstvo, u kojemu su uz njega i Jadranka Prlića bili Alija Izetbegović, Haris Silajdžić i Muhamed Šaćirbegović. “Iako smo bili jedna ekipa, nismo imali identična gledišta. Holbrooke i njegov tim to su prihvatili pa smo o ustavu i teritorijalnom razgraničenju iznosili zasebna mišljenja”, dodaje Zubak.
Protiv ustupanja Posavine
Zubak je tijekom pregovora odbio parafirati prijedlog prema kojem bi Posavina trajno pripala Republici Srpskoj u okviru teritorijalne podjele 51:49.
“Govorio sam: nemojte da dajemo nešto naše za tuđe. Naše nećemo uspjeti vratiti, a tuđe nećemo usvojiti kao svoje”, rekao je.
Pojašnjava da su hrvatski predstavnici imali slobodu odlučivanja o ustavnom uređenju BiH, dok je Hrvatska vršila pritisak samo u smislu da se sukob što prije okonča. “Hrvatska je htjela da se rat u BiH završi i da se istočna Slavonija riješi bez rata”, kazao je Zubak.
Tuđmanov pragmatizam i status Republike Srpske
Zubak ističe da je status Republike Srpske bio najspornije pitanje, jer se taj entitet u Daytonu praktički pojavio kao već priznat.
“Prema onome što znamo, Holbrooke je na to nagovorio Izetbegovića tijekom tajnih razgovora u Istanbulu. Do danas nije jasno tko je ovlastio Šaćirbegovića da to potom legalizira potpisom u Ženevi”, rekao je.
O hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu kaže da je bio vrlo pragmatičan. “Iako to može zvučati grubo, njegov je stav bio da ne možeš u ratu tražiti apsolutnu pravdu”, ističe Zubak.
“Najvažnije je da su Hrvati konstitutivni”
Zubak svoje najveće postignuće vidi u tome što su Hrvati, Srbi i Bošnjaci u Daytonskom ustavu definirani kao konstitutivni narodi. “Meni je najbitnije bilo da u ustav uđe da smo mi konstitutivan narod. To je postalo trajno jamstvo ravnopravnosti Hrvata u BiH”, naglašava.
Na prvim poslijeratnim izborima 1996. Zubak je izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH s potporom 330 tisuća birača, što danas smatra nezamislivim.
“Rat se nastavlja političkim sredstvima”
Zubak ocjenjuje da se u poratnom razdoblju BiH previše oslanjala na odluke međunarodne zajednice, što je, kaže, “bilo kontraproduktivno”.
“Mi živimo u vrijeme kada se rat produžava političkim sredstvima. Imamo tri različite vizije buduće BiH i to je glavni problem”, zaključuje.
Iako je kritičan prema nekim potezima aktualnog vodstva HDZ BiH, smatra da su u pravu kad inzistiraju na izmjenama izbornog zakona i načinu izbora članova Predsjedništva i zastupnika u domovima naroda.
