Božić je jedan od dva najveća blagdana u životu crkve i svakog vjernika, a slavi se tek od 4. stoljeća i to najprije u Rimu. Božićni običaji u našem kraju su različiti, kao i pripreme za najradosniji blagdan svakog vjernika.
Za božićno slavlje kroz povijest se pripremalo dosta ranije. Najčešće su se spremale namirnice za izradu kolača, orasi, jabuke, vino, rakija. Cijelu godinu domaćin svake kuće čuvao bi i jedan pršut za te velike dane, a bilo je i komada novoosušenog mesa, pečenice ili sudžuka i domaći sir. Domaćica bi za te dane prosijala najbolje brašno od najčišće pšenice. U pripreme za Božić ubrajalo se i detaljno čišćenje kuće i okućnice.
Slavljenje pojedinih predbožićnih blagdana nije bilo. Nitko nije ni na koji način slavio Svete: Barbaru, Nikolu i Luciju nego je Božićno vrijeme počelo prije ili iza druge nedjelje Došašća, na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca koji je narod zvao Prvo čelo Božića. Treća nedjelja Došašća zvala se Materice, a četvrta Očići.
Na Prvo čelo Božića, Bezgrešno začeće Marijino, sijalo se žito, redovito pšenica, u koju se kasnije, kad poraste, na Badnji dan stavlja „trojstvo“, tri svijeće. Tri svijeće predstavljaju Presveto Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga.
Dobro je podsjetiti da se, u još daljoj prošlosti, pšenica nije ni sijala nego bi se u posudu, najčešće drvenu, nasula najljepša pšenica i u nju bi se zabole svijeće, a danas se pšenice sije na blagdan Svete Lucije koji se slavi 13. prosinca.
OGLAS
OGLAS
OGLAS
OGLAS
Oglasi
