„Kod turske kave, ibrika, džezveili koji god naziv koristili, mogu nastupiti dva problema. Fino mljeveni granulat kave otvara veliku površinu za otapanje, kao i za oksidaciju. Eterična ulja kave potencijalno mogu oksidirati prije nego što ih stignemo otopiti. Osim toga postoji i opasnost da otopimo neke stvari iz kave koje ne želimo u šalici”, govori Domagoj Trusić za Dnevnik.hr certificirani trener barist.
“Govorimo li o ekstrakciji kave, u šalicu iz krute tvari želimo otopiti 18 do 22 posto, odnosno maksimalno 25 posto kad je riječ o espressu.Tradicionalnim kuhanjem turske kave otapa se do 30 posto, što je više nego kod ostalih stilistika kuhanja, upravo zbog tog finog granulata”, navodi Trusić.
“Želimo li skuhati kavu kako treba, mora nas zanimati vrijeme kontakta kave i vode, kao i temperatura. Zanemarimo li ta dva elementa, dolazi do katastrofe. Usporedbe radi, razlike koje mogu nastati između pravilnog i nepravilnog kuhanja kave su poput zlatne medalje na Decanteru i nekakvog vina koje se ne može poslužiti u oštariji, a da ga gosti ne požele vratiti. Igra se svodi na dvije sekunde i (plus, minus) dva Celzijeva stupnja”, kaže Trusić.
“Kavu treba staviti u netom prokuhanu vodu, odmah promiješati i vratiti nazad na štednjak pa je potom maknuti. Kad prokuhamo vodu, ona ključa i iznosi oko 97 ili 98 stupnjeva. Nakon što maknemo kavu sa štednjaka, za nekoliko sekundi temperatura pada nekoliko stupnjeva, a dodavanjem kave temperatura se još malo snižava.Također, nikako ne bi trebalo ponovno grijati kavu da provrije – to je gaf s kojim ćemo sigurno spaliti eterična ulja kave, podignuti temperaturu iznad „magična“ 94 stupnja Celzija, kada ulja izgore. Tako se od superzdravog napitka s puno benefita na naš organizam dobiva toksični napitak koji izaziva težak osjećaj u želucu. Ako su pak ulja cjelovita, napitak je zdrav, a nutritivni faktor raste u nebo”, zaključuje Trusić.
