Vrtoglavi rast cijena prehrambenih namirnica proteklih mjeseci u Bosni i Hercegovini udario je na sve tanje džepove stanovništva.
Brašno, ulje, šećer, sol, meso, jaja, mlijeko, ali i gorivo, proizvodi su koje bh. stanovnici svakodnevno koriste, a njihove cijene proteklih mjeseci stalno rastu. Od stanovništva skoro svakodnevno stižu dojave za povećanja cijena koja nisu zanemariva, a riječ je o proizvodima koji su ključni za obitelj, posebno za one koje imaju više članova, uz mala mjesečna primanja, kazali su iz nekoliko klubova potrošača.
U lipnju 2021. godine ćete za kilogram brašna platiti između 1,05 i 1,70 maraka, ovisno od proizvođača. Litar ulja iznosi od 2,55 do 3,80 KM, kilogram šećera je u prosjeku 1,15 KM. Kilogram kruha košta oko 2,5 marke. Litra mlijeka 1,38 KM. Pakiranje maslaca od 250 grama je 5,35 maraka. Jedan kilogram pilećih prsa košta od osam do deset maraka, podaci su Agencije za statistiku BiH, piše Večernji.
Do sada je u ovoj godini samo pojeftinila kuhinjska sol, koja se 2020, prodavala za 0,90 maraka za kilogram, a ove godine 0,85 KM. Kao jedan od glavnih razloga rasta cijena prehrambenih namirnica u BiH se navodi povećanje cijene goriva koja je prije nekoliko mjeseci iznosila okvirno 1,60 KM, a danas je nešto iznad dvije marke po litru. Prosječne cijene po gradovima, koje objavljuju agencije za statistiku, ne mogu se koristiti za međusobno poređenje.
Tko je kriv?
Edin Pašić, predsjednik Udruženja potrošača SŽ, kaže da je pandemija koronavirusa “kriva” za poskupljenje sindikalne potrošačke košarice: “Kriva je i država koja se odrekla kontroliranja cijena, a na slobodnom tržištu formiraju cijene po svojim željama jer znaju da ih u tome neće nitko spriječiti.”
Ombudsman za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini Saša Marić kaže da se povećanje cijena bilježi svake godine u cijelom svijetu pa i u BiH.
“Nije sporno povećanje cijena, kada bi i povećanje plaća pratilo povećanje cijena. To se posebno odnosi na situaciju u Bosni i Hercegovini, gdje plaće slabo rastu ili nikako, ili se čak smanjuju, većini zaposlenih. Veliki broj zaposlenih već desecima godina imaju istu plaću, dok prosječne plaće rastu svakog mjeseca zahvaljujući onima koji ne rade u realnom sektoru, a s druge strane cijene prehrambenih namirnica i režija rastu kontinuirano. Bosna i Hercegovina ima dva problema koja su donekle spojiva.
Prvi problem je što BiH kao mala država u svijetu ne može utjecati na rast cijena. Drugi problem je što vlade oba entiteta u BiH, koje imaju neke robne rezerve i mogućnost odluka o zamrzavanju cijena, mogle bi doprinijeti stabilizaciji cijena. Ali s druge strane moraju voditi računa da ne unište profitne marže proizvođača i trgovaca. To se uglavnom ne događa ili traje destak dana i nakon žalbi trgovaca mjere se ukidaju”, pojašnjava Marić.
Potrošači se svakodnevno žale obdusmanima, potvrdio je Marić, po raznim osnovama, ali kod povećanja cijena rijetko, odnosno imaju u prosjeku jednu žalbu mjesečno: “Kada primijetimo kod nekih trgovaca da cijene divljaju i kada nam potrošači pošalju svoje dokaze, obdusmani se odmah obraćaju izravno tim trgovcima i traže od njih obrazloženje zbog čega rastu cijene. Trgovci odgovore na naše zahtjeve, ali se uglavnom žale da cijene dižu proizvođači, pa moraju i oni. Međutim, kada počne opadati prodaja, cijene se snižavaju jer građani nemaju sredstava za preskupe proizvode.”
