Današnji blagdan posebno je drag svima onima koji se s radošću sjećaju zlatnih dana djetinjstva i uspavanki koje su im njihove mame i bake, očevi i djedovi, kazivali prije sna, a redovito bi završavale molitvicom “Anđelu čuvaru”.
Anđeli su po židovsko-kršćanskom vjerovanju nadnaravna bestjelesna bića, savršenija od ljudi. Nalaze se uz Božje prijestolje i posreduju između Svevišnjeg i ljudi, koje po naredbi Božjoj čuvaju i čiji su „čuvari“.
U likovnoj umjetnosti ranog kršćanstva prikazuju se kao mladići s krilima odjeveni u tuniku, u gotici se često vide s glazbalima, sa svijećnjacima i kadionicama. U ranoj renesansi pojavljuju se s djevojačkim licem, a u visokoj renesansi i baroku slični su amoretima i puttima.
Sveti Ivan Damašćanin piše o njima: „Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka.“ A to „Svjetlo bez početka“ jest sam beskonačni Bog.
Znanost o anđelima temelji se na Svetom pismu, a nalazimo ih i u Starom i u Novom zavjetu. Glavni svjedok njihova postojanja, značaja i službe jest sam Krist Gospodin: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog“ (Mt 18,10).
Naš anđeo čuvar može nam biti vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Svaka, baš svaka duša ima svoga anđela čuvara. Na nama je hoćemo li taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne.
Blagdan anđela čuvara slavi se već od XVI. stoljeća, papa Pavao V. uvrstio ga je u službeni kalendar 1608., a papa Leon XIII. proglasio ga je 1883. blagdanom od naročitog značaja. Anđeli čuvari zaštitnici su mnogih naselja, škola, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu (spomenimo samo Los Angeles ili Kanjižu u Vojvodini) i Hrvatskoj (Savski Gaj u Novom Zagrebu, Zagreb-Bundek, Lun na Pagu).
