Cvjećarnice već zahtijevaju da se aranžmani kupe navrijeme, svijeće su na akciji, a prati se vremenska prognoza kako bi se uhvatilo vremena za očistiti posljednja počivališta najmilijih. Jasno, pred vratima su Svi sveti i Dušni dan. Katolici se 1. studenoga prisjećaju svih onih koje je Crkva proslavila svetima, kao i onih koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Dan poslije, 2. studenoga, sjećamo se svih svojih dragih pokojnika. Ovo su tradicionalno i obiteljski blagdani. Mnogi se okupljaju nakon svetih misa oko obiteljskog stola, piše portal Večernjeg lista BiH.
Dan reformacije pa Svi sveti
Prošle godine su Svi sveti bili utorkom, pa se povezivalo dane i uzimalo slobodan dan ili dan godišnjeg odmora ponedjeljkom i na Dušni dan, što je posebno izraženo bilo među onima koji su na radu u Njemačkoj. Kako mi to kažemo, spajalo se dane. Kako će biti ove godine, pitamo poznanicu koja s obitelji živi i radi u Njemačkoj. – Pa nije jednostavno kao lani, ali neki će uzeti trodnevni godišnji odmor u ponedjeljak, utorak i četvrtak, kad će se vraćati doma. Neki će uzeti samo dva slobodna dana jer je u pokrajinama u kojima rade utorak Dan reformacije i izrazito je neradni dan, kao što su Brandenburg, Mecklenburg – Vorpommern, Sachsen, Sachsen-Anhalt i Thuringen. Istina je da su spomenute pokrajine s izrazito protestantskim stanovništvom, no mnogo su se stanovnici izmiješali, a radnika iz BiH ima svugdje i sigurno će im dobro doći slobodan dan pa su dan poslije Svi sveti, koji su u Njemačkoj neradni dan. A neki će uzeti i tjedan godišnjeg odmora – priča za Vecernji.ba poznanica. Međutim, postoji i nešto drugo što bi moglo demotivirati neke od dolaska kući za blagdane – od nemogućnosti spajanja dana, a to su nove mjere u Europi. – Unutarnje kontrole su pojačane, strah od terorizma je sveprisutan i primjetno je više policije. To bi mogao biti problem jer pri povratku iz BiH u Njemačku zasigurno će biti dulja vožnja zbog provjera na granicama. To će nekima sigurno biti uteg pa će radije doći za Božić i Novu godinu te ostati dulje nego ovako – kaže nam. Međutim, i oni koji neće doći, sjetit će se svojih najmilijih. – Kako je sve mobilno, tako će i kupnja cvijeća i svijeća funkcionirati na daljinu pa će netko otići na grob i položiti svijeće i cvijeće. Jednostavno, možda se i ne može doći, ali potrebno je iskazati gestu. Mnogi koji ostanu zapalit će svijeću na prozoru. Srećom, mi koji dolazimo iz BiH i Hrvatske još nismo pali pod ove komercijalne gluposti gdje se ljudi maškaraju za blagdane, a to je u Njemačkoj sve popularnije – priča nam. A u BiH, u kojoj se posebno njeguje ove dane, već je počela kupnja lampiona, krizantema. Lončanice se mogu naći za 4 – 10 maraka, ikebane 20 – 70 KM, umjetno cvijeće 15 – 50 KM. Izbor je svugdje uistinu raznovrstan. – Ovo su dani kad radimo doslovno do kasnih noćnih sati, jedni prave u garaži cvjetne aranžmane, a drugi prodaju i tako do kasno navečer. Voljeli bismo ovaj tjedan što više prodati, tako da i mi možemo mirno provesti blagdane idući tjedan – kažu nam u jednoj cvjećarnici u Hercegovini. Posebna je rasprava oko svijeća s obzirom na to da su skuplje nego prethodnih godina. Mnogi stoga idu u susjednu Hrvatsku, gdje lampione pronalaze i po marku, dok se žale da su u BiH istovjetne i do 1,50 KM. Ovaj tjedan se pak očekuje da će se ponuda poboljšati, tako da bi i cijena mogla biti niža. A iznad materijalnog, mnogima će biti ono duhovno. O tome je lijepo govorio profesor Anton Šuljić, svećenik, pjesnik, publicist…
– Zaista nam treba i hrabrosti i poštenja da se suočimo sa svojim vlastitim umiranjem. Ne radi se ni o kakvim stilskim figurama već o stvarnosti koju ne može ugušiti nikakva varka ni hedonizmi kojima smo izloženi. Ne treba ni spominjati našeg A. B. Šimića i njegovu dobro nam poznatu pjesmu o smrti koja ukorak s nama živi “od najprvog početka”. Ona s nama raste; jednoga dana mi zastajemo, “a ona raste dalje” i, dakako, “kraljuje dalje sama”. Sjetit nam se, primjerice, i Gundulićeva stiha u poemi “Suze sina razmetnoga” koji u Plaču drugom kaže: “Krij se u jame gorskijeh hridi/smrt svuda te slidom slidi”. Sve, dakle, upućuje da u ove dane svoje misli i svoje srce ugodimo na toj realnosti. Ona za kršćane nije strašna. Kao ljude, smrt nas košta, najčešće nas i boli, ali kao vjernici gajimo veliku, najveću nadu od svih ljudskih nada – nadu u vječni život. Kakav je taj život ili kako se on reflektira u ovome životu, najbolje nam – osim Krista i Bogorodice – pokazuju sveci. A njih slavimo upravo prije Dušnog dana. Zato je ta svetkovina zapravo neka vrsta šifre za susret sa smrću. Svi sveti su otključana vrata smrti ili, slikovito rečeno, pozivnica na iskustvo vjere koje smrti otupljuje oštricu boli.
