Emotivan oproštaj Sretena Tarabe od kolege Zlatka Glada

Danas je u Srednjoj školi, kako je ranije viteški.ba javio održana komemoracija za Zlatka Glada, bivšeg profesora i ravnatelja Srednje škole “Vitez” kojoj su nazočili članovi uže obitelji, supruga Danica sa kćerkama Ivanom i Anom, njihovim obiteljima te mnogobrojnim kolegama i prijateljima. U ime općine Vitez komemoraciji je nazočio i načelnik Boris Marjanović.
U ime škole nazočnima se obratila ravnateljica Adrijana Peša koja je naglasila da je profesor Glad cijeli svoj životni vijek posvetio napretku u obrazovnom sustavu došavši 1970. godine u vitešku dolinu iz slavonske ravni i započeo jedan novi životni krug utkavši ga u disanje ovoga grada. “Uvijek ste se smatrali Vitežaninom i težili da ovaj grad dobije samo najbolje, ističući da su znanje i obrazivanje ključ svega.” rekla je ravnateljica Peša.
U ime dugogodišnjeg prijateljstva, nekoliko dirljivih riječi pokojnom Zlatku, povetio je i profesor Sreten Taraba. “Boemsko putovanje vlakom dvojice prijatelja, epilogom životne zagonetke, dovelo je zaljubljenika u kemijske strukture imenom Zlatko Glad u viteški grad.” rekao je na početku svoga govora profesor Taraba. Istaknuo je da je u dejtonskoj BiH, s beskrajnom ljubavi obnovio, kako materijalno, tako i duhovno, najmoćniju zgradu u Vitezu, zgradu Srednje škole “Vitez”. Životnom je lakoćom gradio ulogu mosta između naše škole i općine te time ostavio pouke za buduće vremena. To su samo neke od pobjeda slavonskoga viteza u ovozemaljskom životu. Odlaskom u castvo smrtnosti, Zlatko Vitez će ostati vječni stražar nad budućnošću našega grada. “Sretan ti put u smrtnu besmrtnost, viteže viteški!” riječi su kojima se profesor Taraba oprostio od prijatelja.
Katica Čerkez također se emotivnim govorom prisjetila zanimljivih crtica iz života svoga kolege Zlatka Glada, a kćerke Ivana i Ana osjetile su potrebu da se zahvale svima onima koji su se na ovako lijep način prisjetili njihova oca i njegovom životu i djelovanju odali počast, posebice djelatnicima naše škole te drugim sugrađanjma. “Naš otac je imao dvije kćeri i jednog sina. Taj sin bio je upravo ova škola” zaključila je kćerka Ana.