Mislim kako kao Društvo moramo biti aktivniji i na planu „borbe“ za politička prava Hrvata tamo gdje je to potrebno, a pogotovo u Bosni i Hercegovini. Zato trenutno razmišljamo, iduće godine, kada budemo slavili 120 godina postojanja, organizirati znanstveni skup na tu temu.
Razgovarao: Josip Vričko, Katolički tjednik
Josip Križanović rođen je 1978. u Zenici, pohađao je Osnovnu školu Kaonik u Busovači gdje je i odrastao. Opću gimnaziju završio je 1997. u Vitezu, a na Sveučilištu u Mostaru diplomirao je na Ekonomskom fakultetu. Već je nekoliko godina uposlen kao profesor ekonomske skupine predmeta u Srednjoj školi Busovača. Križanović je od 2003. predsjednik HKD-a Napredak, podružnica Busovača, član je Središnje uprave (SU) Društva, a dopredsjednik Napretka je od 2019. Kao predsjednik podružnice dovršio je gradnju Napretkova doma kulture u kome danas djeluju Društvo, Radio Busovača, Gradska knjižnica, Spomen-soba i udruge iz Domovinskog rata.
Uz to završio je gradnju digitalne kinodvorane koja posluje kao poduzeće Theatre d.o.o., a čiji je vlasnik HKD Napredak. Autor je kolumnističkih tekstova te dugogodišnji aktivni član KK-a Busovača i sportski djelatnik.
Povodi za razgovor su brojni, ipak onaj izravni je Dan HKD-a Napredak koji se obilježava na blagdan Svetih Ćirila i Metoda.
Početkom srpnja, gospodine Križanoviću, navršavaju se dvije godine od kada su nova Središnja uprava i predsjednik dr. Nikola Čiča preuzeli vodstvo HKD-a Napredak. Može li se govoriti o (novom) Napretku poslije obnovitelja i dugogodišnjeg predsjednika dr. Franje Topića?
Pa svaka tranzicija bilo koje institucije veličine HKD-a Napredak sigurno nije jednostavna i lagana, zapravo je vrlo osjetljiva. To nije ništa ni novo ni neobično i netko će sutra pisati o nekoj „post-eri“ ovog saziva Središnje uprave, a sigurno je kako svaka promjena ima i drugačije vizije. Bitno je da ne odstupamo od temeljnih načela našega Društva.
Samo nekoliko detalja o tome: Recimo, već na prvim sjednicama ovaj saziv Središnje uprave je izmijenio pravilnik o radu gdje je definirana uloga povjerenstava i predsjednika povjerenstava što je operativno podijelilo obveze i odgovornost među članovima SU-a i samim tim sigurno u operativnom smislu donijelo već niz kvalitetnih rezultata. Sada je možda trenutak na „pola mandata“ da malo analiziramo sa stajališta povjerenstava tko je kakav rezultat napravio i time možda unaprijedimo još više rad SU-a.
U svakom slučaju to je sigurno pomoglo i predsjedniku Nikoli Čiči pokrenuti Društvo u smjeru izgradnje kvalitetna sustava jer 21. stoljeće nama to nameće kao izazov. Druga su vremena i okolnosti i pitanje izgradnje kvalitetna sustava u svim segmentima, po meni, jedan je od ključnih zadataka ovog saziva SU-a. Samo tako možemo uvjetno govoriti o „novom“ Napretku, jer Napredak je i dalje ono što je bio više od stoljeća, a to je temeljna kulturna institucija hrvatskoga naroda, i to ne samo u Bosni i Hercegovini. I o tome treba voditi računa. Dakle, na temeljima koje je obnovio prof. Topić mi nastavljamo svojim vizijama i svojim načinima dalje, sigurno drugačije i sigurno ne istim putem.
Na početku mandata novoga vodstva najavljeno je kako ćete nastojati unaprijediti rad Društva sukladno vremenu i novim izazovima. Koliko ste zadovoljni onim što je postignuto?
S obzirom da smo u početcima imali protiv sebe jedan dio javnosti, a odmah nakon toga dogodila nam se i svjetska pandemija uzrokovana virusom COVID-19, moram priznati kako je teško bilo zamisliti teži početak. Osim promjene u sustavu rada SU-a, značajno smo prije svega unaprijedili rad podružnica i ponovno oživjeli pojedine; medijski smo postali aktivniji u prezentiranju onoga što radimo; značajno smo podigli, unatoč svemu, sredstva za stipendiranje udruga i podružnica; ulazimo u veliki projekt Instituta s našim partnerima; napravili smo prvi put sustavno praćenje našeg članstva; formirali Udrugu mladih kao našu buduću aktivnu platformu stipendista i mladih ljudi aktivnih u podružnicama.
Sustavno smo se krenuli baviti, uz pomoć struke, našom imovinom; inicirali smo niz vrlo važnih susreta kako bismo poboljšali suradnju s političkom i društvenom javnošću; napravili i mnoge kadrovske promjene u podružnicama te ih tako osnažili. Napravili smo puno kvalitetnih izdavačkih projekata u kojima je potrebno posebno istaknuti naš brend Napretkov kalendar, ali nastavili i rad na našem Godišnjaku.
U konačnici i vrlo aktivno smo s podružnicama funkcionirali u vrlo teškim uvjetima, unatoč svim mjerama… I kada sve to nabrojim – a sigurno sam dosta toga i zaboravio – neka javnost procijeni trebamo li biti zadovoljni učinjenim.
Sudeći, dakle, prema aktivnostima, Napredak se nije dao iznenaditi. Poglavito neke podružnice.
Pandemija je svima nama bila izazov, no baš u tom teškom razdoblju pokazali smo koliko je veliko i snažno ovo Društvo. Mnoštvo je tu događaja koje su uradile podružnice u: Mostaru, Tuzli, Vitezu, Busovači, Kreševu, Kiseljaku, Banjoj Luci, unatoč svim tim okolnostima. Ali ono što je možda promaklo javnosti je da smo uradili u toj godini nekoliko izbornih skupština u podružnicama koje to nisu radile 7-8 i više godina.
Tako smo nove predsjednike i uprave dobili u: Fojnici, Novom Travniku, Uskoplju, Zenici, Širokom Brijegu pa i Vitezu. I to se kod ovih prvih pet odmah osjetilo u njihovu radu. Dovoljno je uočiti da je Napredak u Fojnici u dva mjeseca aktivniji nego u prethodnih sedam godina, a napravili smo Skupštinu dan prije zadnjeg onog najtežeg lockdowna.
I još nešto, u najtežim ekonomskim okolnostima podijelili smo u dva navrata oko 220 000 KM stipendija u trenutcima kada je to možda i našim studentima bilo najpotrebnije.
Općenito, kad govorimo o poteškoćama, o okolnostima u kojima živimo, često se zna kazati „nikad nije bilo gore“. Iskusniji, pak, kažu kako svaka generacija misli da je njoj najgore. Kako s gledišta Napretka vidite situaciju u kojoj živimo?
Svako vrijeme donosi i nove izazove. Tako je i danas. Kao da je itko bio spreman na ova događanja oko koronavirusa? A već nam je dovoljno bilo teško. Nekada ulazimo u „zamku“ usporedbe s onim prošlim vremenom i tu je sigurno mnogo subjektivnih promišljanja. No, mislim da nismo baš u nekoj posebno dobroj situaciji. Veliki je pritisak globalizma u svakom pogledu, ubrzana tehnološkog razvoja – što kao društvo nismo na vrijeme prepoznali i danas smo suočeni s problemom odlaska mladih ljudi.
Mislim kako je sasvim prirodno da u današnjim okolnostima mladi ljudi biraju državu i način kako ekonomski i na svaki drugi način organizirati svoj život. Problem je što mi premalo govorimo i pišemo o tome kao da želimo „prešutjeti“ taj problem, a statistika je neumoljiva. Napredak kao institucija u nekim svojim okvirima može više ulagati u mlade ljude kroz stipendiranje, kreirati kulturni i sportski sadržaj u svojim lokalnim sredinama te umrežavati mlade intelektualce i pisati i govoriti o izazovima današnjice. To su neki naši okviri. Veliki dio toga je ipak na državi i politici.
Mislim da svi skupa moramo postati svjesni kako smo već odavno kapitalističko društvo gdje tržište diktira mnoge stvari, i kako se moramo baviti i realnom politikom. Neke sredine su to i prepoznale pa je problem odlaska znatno manji nego u drugim. Prije svega, uvijek primijetim, primjerice, Kiseljak i Žepče koji imaju te probleme, ali su ih značajno amortizirali kroz kvalitetnu lokalnu politiku. A znamo da je lokalna samouprava u središtu bilo kakva društvenog i ekonomskog razvoja.
Jedna od temeljnih svrha Napretka je kulturno i prosvjetno djelovanje. Posebice je to bitno danas, u teškim ekonomskim, ali i društvenim uvjetima. Kako se Društvo nosi s tim?
Dovoljno je samo posjetiti našu mrežnu stranicu www.hkdnapredak.com i mnogo toga će biti jasno, koliko mi ulažemo u kulturno djelovanje, i to uglavnom sa skromnim proračunima podružnica. I u velikim gradovima Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci, prije svega, podružnice su pokazale u posljednjih nekoliko godina kako su sposobne „proizvoditi“ izniman kulturni sadržaj i vrlo smo ponosni na tu činjenicu, uz napomenu kako imamo još puno posla kada su u pitanju podružnice u drugim velikim sredinama. Što se prosvjetnog djelovanja tiče, mislim da smo dosta toga izdavački „proizveli“. U manjim sredinama smo zapravo mi jedina šansa da autor zaokruži i izda svoj autorski rad, a i formiranjem Udruge mladih imamo na umu projekte koji će dodatno osnažiti ovo naše djelovanje.
Kroz povijest Napredak je uvijek nastojao – i uspijevao – raditi na oblikovanju i jačanju identiteta hrvatskoga naroda. Mislite li da i danas, u ne baš povoljnim uvjetima, uspijeva ostvariti tu svoju misiju?
I te kako uspijeva, pogotovo što je Napredak jedna od rijetkih institucija koja djeluje i izvan granica BiH, ali i ima taj, rekao bih, „populistički“ karakter i zbog toga i postoji toliko dugo. Pogledajte samo koliko smo knjiga izdali koje su se bavile tematikom tradicije i kulture Hrvata na određenim mikro i makrolokacijama. Dovoljno je čitati o tradicijskoj kulturi Hrvata Središnje Bosne ili pak vidjeti što radimo kada je riječ o Hrvatima Boke. A, opet, mi smo ti koji sa svojim podružnicama čuvamo identitet Hrvata Banje Luke, Tuzle i Dervente, kao i Hrvata Hercegovine i Posavine.
Mislim kako moramo biti aktivniji i na planu „borbe“ za politička prava Hrvata tamo gdje je to potrebno, a pogotovo u Bosni i Hercegovini. Zato trenutno razmišljamo iduće godine, kada budemo slavili 120 godina postojanja, organizirati znanstveni skup na tu temu.
Snažna je, i za Hrvate vrlo važna, suradnja HKD-a Napredak s Katoličkom Crkvom. Ima sredina u BiH u kojima bez Crkve i Napretka gotovo da i ne bi više bilo Hrvata.
Nedavno smo imali sastanak s vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom kard. Puljićem, gdje smo još jednom potvrdili našu uspješnu suradnju s Katoličkom Crkvom i nema razloga da se ona i ne nastavi ubuduće. Dobili smo vrlo jasnu poruku kako su Crkva i Napredakdvije institucije koje, svaka u svojoj domeni, moraju raditi na očuvanju Hrvata kroz vjeru i kulturu, i u sredinama u kojima su zbog vrlo teških ratnih okolnosti ostali u malom broju. To je svakako važna i vrijedna poruka i poticaj za još bolji rad svih naših članova u svojim lokalnim sredinama.
Vi ste i dugogodišnji predsjednik Napretkove podružnice Busovača, a podružnice su, dakako, temelj rada Društva. Jeste li zadovoljni njihovim radom, osobito njihovom pokrivenošću u BiH? Kako, primjerice, djeluju u Republici Srpskoj?
Pa, mislim kako smo svi skupa, od predsjednika do svih članova SU-a, veliku energiju uložili u ponovno, nazvao bih, „aktiviranje“ podružnica koje nisu praktično ništa radile. Glavni problem koji imamo kod podružnica jest situacija gdje nam se zbog nerada operativno podružnica ugasi, a onda imamo opstrukcije kako bismo napravili izborne skupštine. Jer pokazalo se baš na primjeru Banje Luke, Fojnice, Novog Travnika i Uskoplja kako uvijek postoji nova energija koja je potrebna da se unese u rad i odmah imamo rezultat.
Ova SU je zaista pružila ruku suradnje svakoj podružnici da funkcionira i djeluje u okviru naše organizacijske strukture i mislim kako smo, kako se to naziva, „tihom diplomacijom“ i s bezbroj sastanaka i susreta postigli da nam se ponovno aktiviraju neke podružnice, a ove koje su radile dobro rade još bolje. Osim što je podružnica u Banjoj Luci doista pokazala put da i u RS-u možemo egzistirati kvalitetno, isto vrijedi i za podružnicu u Derventi koja je zaista nešto na što smo svi ponosni.
Ne bih samo tu istaknuo Republiku Srpsku. Potrebno je naglasiti kako smo Upravu osnažili s dvama članovima iz Republike Hrvatske; kako je došla i nova uprava u Napretkov kulturni centar u Zagrebu i kako očekujemo da našim daljnjim radom poboljšamo rad Napretkovih udruga u Hrvatskoj. A da smo na dobrom putu, pokazuju nam i nedavne i buduće aktivnosti naše udruge u Splitu. Podružnica u Busovači je u tom pogledu jedna od najuspješnijih. Posebno smo ponosni našom zgradom jer se radi o jednoj od rijetkih Napretkovih zgrada koje su izgrađene nakon 1991., a veliki broj članstava i naše mnogobrojne aktivnost daju nam za pravo da se smatramo iznimno uspješnom podružnicom.
Za članstvo u HKD-u Napredak vezale su se u neposrednoj prošlosti razne kontroverze. No, Društvo je nedavno, u cilju transparentnosti, predstavilo nove redizajnirane članske iskaznice. Jeste li zadovoljni (realnim) „brojnim stanjem“?
Zadovoljan sam samim projektom jer ideja o novim članskim iskaznicama i stvaranju baze podataka članstava je doista već pokazala svoju svrhu u operativnom funkcioniranju Društva. Pomaže nam u mnogim elementima, a ona je i jedan svojevrsni „popis Napretkovaca“. Jednostavno želimo raspolagati stvarnim brojkama u svakom trenutku.
Trenutno, evo prilikom provjere za potrebe ovog razgovora, imamo 3 700 članova unesenih u našu bazu podataka, s napomenom da je ovo proces koji će vjerojatno trajati još možda godinu. Očekujem kako ćemo na kraju mandata doći do 6 000 članova. I ne zaboravimo, riječ je o članovima koji u svojim podružnicama na različite načine plaćaju svoju članarinu.
I na kraju, usprkos koronavirusu i okolnostima o kojima smo govorili, dojam je kako je, ipak, Napredak ušao u jednu mirniju fazu. Naime, još prije nekoliko godina za Društvo su se vezale i kojekakve afere. Nedokazane, istina, ali ipak – afere.
Uvijek je teško kada unutarnji sukobi postanu javni, sigurno da to nije ugodno nikome, ali isto tako treba se odgovorno suočiti i s tim problemima. Mislim kako su upravo ove nedokazane afere dolazile kao rezultat dugogodišnjih unutarnjih odnosa i puno je mudrosti potrebno kako bi institucija veličine Napretka uspjela „uploviti u mirnu luku“. Ono što treba biti epilog i poruka jest činjenica kako je uključivost obveza svih nas i kako svi koji smo dio ovog Društva imamo obvezu štititi, prije svega, ime, značaj i povijest ovoga Napretka.
U tom smjeru sam uvijek pristalica dijaloga i razgovora, ali i poštivanja određene hijerarhije i strukture Društva. Očito je bilo nužno uraditi tranziciju Napretka i siguran sam kako ćemo u budućnosti puno više pisati o našim rezultatima i to je jedan detalj koji smo naučili iz svega.
Medijski smo bili previše pasivni, a danas smo otvorili put svakoj podružnici da radi kvalitetnu medijsku promociju svog sadržaja, i to daje rezultat. Naravno kako je kritika itekako dobro došla, ali kritika mora biti argumentirana i utemeljena i s te strane uvijek treba biti spreman i na medijsku kritiku rada, a na nama je da te stvari, ukoliko je realno moguće, i ispravimo.
Mislim kako smo baš mi kao Društvo u vremenu svjetske pandemije pokazali kako smo spremni na takve izazove 21. stoljeća.
