Gost programa N1 televizije u emisiji Novi dan bio je kandidat HDZ 1990 na poziciji broj 3 za Sabor Županije Središnja Bosna Ivan Križanović iz Busovače. Ovo je prva u nizu debatnih emisija koje će do Izbora biti sastavni dio emisije Novog dana. Govorio je o konkretnim temama, prijedlozima koje nudi, a današnja tema je bila “Obrazovanje, sport i kultura“.
“Obrazovanje, sport i kultura bi trebali biti izuzetno važna oblast i segment društvenog života, fokus bi trebao biti na tome. Ako ćemo konkretno govoriti o ŽSB od kuda ja dolazim, doista vlast nema niti jednog sustavnog rješenja, to su sve sporadični pokušaji da se nešto odradi ili zamaskira kako bi se u službi izbora i kampanje stvorio dojam da se, kao, nešto radi na tom polju. Smatram da treba početi cijeniti izvrsnost i napokon postaviti neke kriterije koji bi trebali biti vodilja kako i na koji način poticati rad u kulturi, sportu i obrazovanju. Kao čovjek koji dolazi iz kulture i obrazovanja mogu reći da je stanje u ŽSB jako loše“
Na upit što bi to trebalo mijenjati u sustavu obrazovanja s obzirom da nema monitoringa nad postavljenim reformama u obrazovanju Križanović ističe:
“Morate biti svjesni da kod nas nisu zakonska rješenja usklađena s praksom koju imamo. Prema našem zakonskom okviru kod nas je osmogodišnje obrazovanje, a mi smo već nekoliko generacija izveli devetih razreda. Sve se to rješava nekakvim podzakonskim aktima. Specifičnost moje županije je u tome što kod nas postoje dva nastavna plana i programa i reforme obrazovanja se moraju provoditi u tom okviru. Mislim kako svima nama treba biti cilj da se očuva pravo svakog djeteta da sluša i pohađa nastavu na svom materinjem jeziku, ne samo za nacionalnu skupinu predmeta, nego za kompletan nastavni proces. Mi moramo održati dva nastavna plana i programa u ŽSB i to treba biti imperativ. Međutim, samo Ministarstvo ne poštuje svoje podzakonske akte, a očit primjer ovoga sam osjetio na svojoj koži. Naime, kolege su me, sukladno važećem Pravilniku, izabrale za predstavnika Učiteljskog vijeća u školskom odboru moje škole, ali ministarstvo je imenovalo neku drugu osobu koja nije ni bila kandidat. Vi u Sarajevu kada govorite o nadzoru u školstvu govorite o Agenciji za školstvo ili Pedagoškom zavodu, a kod nas toga nema, to rade kolege kolegama i to treba mijenjati. Kod nas se pozicija unutar sebe, dakle vlast, ne može dogovoriti što promijeniti i unaprijediti u obrazovanju.“
Imaju li naši učenici dovoljno profesora i što je sa inkluzivnom nastavom, kako ste s tim zadovoljni?
“Što se tiče broja profesorskog kadra, smatram da ima, naravno uvijek je deficit s profesorima matematike i fizike, i prema posljednjim natječajima vidimo da ne fali profesorskog kadra, ali je problem u samim natječajima koji nisu unificirani. Sve se svodi na osobnu odluku rukovodstva škole i problem je što se moje kolege svake godine prijavljuju na isti natječaj i ugovor im traje do 30.06. ili 15.7.. Zar ovo nije maltretiranje svakoga tko stalno prolazi te natječajne procedure? Smatram da nama treba zadovoljan nastavnik ili profesor, a tu bi opet trebalo težiti izvrsnosti i kvalitetu. Nije jedino rješenje plaća, plaća je vrlo važan segment, ali nastavnika treba uključiti u procese. Nas nitko nije pitao da damo svoje mišljenje o tome koji je udžbenik najbolji, kako djeca najlakše usvajaju znanje, što je to što bi bilo dobro učiniti kako bi se unaprijedilo samo obrazovanje u ŽSB. Proveden je postupak javne nabave i izabran je najjeftiniji udžbenik, a taj mi vraća djecu s pametne ploče na sredinu 20. stoljeća. Nastavnike treba slušati, njihov glas treba čuti i uvažiti. Inkluzivna nastava na papiru je prisutna, ali realni problemi su ti gdje je nastavnik prisiljen odvajati dio nastavnog sata za rad s djecom kojoj je potrebna inkluzivna nastava. To djeci s poteškoćama u razvoju nije dovoljno, a ostalu djecu uskraćujemo jer moramo biti više posvećeni u radu s tom djecom kojima je podrška potrebna. Asistenti u nastavi su potrebni i te ljude bi trebalo angažirati u potpunosti osobito danas kada nastavni kadar postaje tehnološki višak zbog smanjenja broja učenika.“
Kako da imamo više “Lani Pudar“ i bolje uvjete za reprezentativne selekcije, problem financiranja u sportu i odlasci na takmičenja u inozemstvu, kako to rješavati.
“Podrška sportu treba biti na svim razinama, od lokalne pa do državne. Iznos sredstava koji se daju za sport je doista mali jer troškovi koji nastaju u funkcioniranju klubova su također izdašni i većina sredstava ode uglavnom na takve stvari (kotizacija, plaćanje sudaca…), ulaganje u terene i sportsku infrastrukturu gotovo da i ne postoji. Prošle godine su kod nas u ŽSB sredstva za funkcioniranje sporta bila aktivna tek u 11. mjesecu iako su projekti predati u drugom. Isto to je bilo i za kulturu. Ove godine su sredstva operativna, vjerojatno zbog izbora i žalosti da sport i sportski klubovi služe za takva politička potkusurivanja. Moramo se uozbiljiti, sport i klubovi ne smiju biti stranački poligoni za ostvarivanje političkih ciljeva pa se onda u izbornoj godini ponašati kao veliki dobročinitelji dijeleći sredstva bez kriterija. Moramo težiti sustavnom rješenju. Zaista je došlo vrijeme da se sustavno rješavaju problemi i u sportu i obrazovanju i u kulturi, a ne politizirati s time.“
Video možete pogledati na portalu N1 televizije – ovdje.
HDZ 1990
