Javljanje novinara Petra Vlahova s HTV-a uživo iz Tel Aviva nakon zračnog napada pripadnika Hamasa podijelilo je javnost, pa čak i novinare. Mnogi koji nikad nisu bili u sličnoj situaciji – na nekom ozbiljnijem terenu, “atroke” ratištu – našli su bezbroj zamjerki, poput navodno nepotrebnog “bildanja dramaturgije” jer Vlahov govori o zračnom napadu dok neke žene iza njega tipkaju na mobitel i razgovaraju.
Drugi su mu spočitnuli “dress code” jer je na glavi nosio vojni šljem bez oznake press, koji novinara čini prepoznatljivima u sličnim okolnostima.
Mnogi su previdjeli činjenicu da je Vlahov ipak – otišao na gadan teren. Nije išao raditi reportažu o vjerskom turizmu, niti izvještavati s lakoglazbenog festivala; da se razumijemo, i to zna biti stresno i naporno, no ipak je povod lijep. Za razliku od ratnog.
Vlahov je otišao na teren za koji se ni jedan novinar ne otima, zapravo je teško zamisliti gori zadatak od izvještavanja s fronta. Petra smo uspjeli dobiti telefonski u Tel Avivu, u večernjim satima, i pitali smo ga je li doista bio u opasnosti – zbog onih koji imaju obraza vjerovati da se tamo čovjek zabavlja.
– Da bio sam, ja i moje kolege, u opasnosti: snimatelj Stjepan Kotarski i tonac Stjepan Beti mogu posvjedočiti. Išli smo na zadatak u jedno naselje u blizini grada Ashelona na poziv ministarstva vanjskih poslova Izraela u pratnji naše Veleposlanice u Izraelu. Na prilazima Ashelonu putem sms-sustava izraelskog obavještavanja stigla nam je informacija da na prostor grada u roku 60 sekundi padaju neprijateljski projektili upućeni iz pojasa Gaze. Prema utvrđenoj proceduri Izraelske sigurnosti svi moraju zaustaviti automobile na cesti, potražiti ako je moguće zaklon pored autoputa. To smo učinili mi, novinarska ekipa, kao i ostatak drugih ljudi – čekajući i gledajući kako iznad naših glava na nebu izgleda kiša raketa Hamasovih i PZO (protuzračnih, nap.a.) Izraelskih snaga…
U automobili smo imali pancirke i kacige koje su bile predviđene da koristimo u obilasku naselja u blizni Gaze a osiguralo nam ih je naše Veleposlanstvo. Iz prtljažnika smo dograbili samo kacige kanadske proizvodnje i ležeći čekali prestanak napada. Kad je to završilo još “vrući” smo napravili “stan up” i objasnili što se dogodilo. Ljudi uokolo su se podigli s poda, počeli javljati rodbini na mobitele i tražiti informacije o eventualno oglašenoj novoj opasnosti, da znaju hoće li nastaviti put – objasnio je okolnosti Vlahov.
A propos ostatka opreme koju (ni)su imali nam je kazao:
– Ne postoji ni prava ni kriva kaciga ….U Izrael smo krenuli jedva osiguravajući zrakoplovne karte, sa limitiranom prtljagom; dakle, bez pancirki i kaciga iz Hrvatske. To je oprema isključivo namijenjena za prvu crtu ratnih djelovanja, koju nabavljamo u hodu kada je potrebno – pojasnio je Petar onima koji ne razumiju kako izgleda “stani-pani” situacija.
