Podatak o 3.000 ljudi koji su poginuli u prometnim nesrećama, pa makar se radilo o razdoblju od 10 godina, je zastrašujući, pogotovo ako imamo u vidu činjenicu da smo mala zemlja i da je jedan izgubljeni život previše.
U prometnim nesrećama na bh. cestama u posljednjih 10 godina život je izgubilo više od 3.000 ljudi, kazao je prije nekoliko dana predsjednik Udruženja inženjera prometa i komunikacija BiH prof. dr. Osman Lindov.
Podatak o 3.000 ljudi koji su poginuli u prometnim nesrećama, pa makar se radilo o razdoblju od 10 godina, je zastrašujući, pogotovo ako imamo u vidu činjenicu da smo mala zemlja i da je jedan izgubljeni život previše.
Pitanje je zašto se s ovim podacima u javnost izlazi tek povodom nekih konkretnih povoda. U broju nastradalih i opasnostima koje vrebaju na cestama najčešće govorimo kada se dogodi neka prometna nesreća s poginulim ili kada se na kraju godine podvlači crta. Posljednji podatak na vidjelo je izašao povodom obilježavanja Svjetskog dana sjećanja na žrtve cestovnog prometa.
O čemu se malo priča
Preko vijesti o prometnim nesrećama prelazimo prebrzo i olako. Ljudski životi se pretvaraju u brojke. Crna statistika služi samo da se popune policijski bilteni ili da se s njom s vremena na vrijeme pojavi neko poput profesora Lindova ili da netko od naših kolega novinara napravi svoj prilog ili napiše tekst. I tako je uglavnom već godinama. Da ne kažemo, desetljećima, piše BIHAMK.
Malo se priča o uzrocima nesreća, a profesor Lindov kaže da nam ni oni nisu do kraja poznati. Je li to prekoračenje brzine? Da li je to upotreba alkohola ili droga? Da li su vlasti zaboravile da unaprijede prometnu infrastrukturu? Da li je cesta bila neosvijetljena ili klizava? Da li je nesreću prouzrokovao pješak ili vozač? Jesu li vozači olako pušteni da polože vozački ispit ili je netko upravljao motornim vozilom bez vozačke dozvole? A možda je umor na poslu ili neki drugi psihički problem kod sudionika u prometu, zapravo, krivac za nesreću?
Ovo su pitanja bez odgovora, ali se u njima, moguće je, kriju nekih od razloga što je prošle godine na bh. cestama život izgubilo 255 ljudi, a do sredine studenog ove godine već njih 260 u čak 30.000 prometnih nesreća/nezgoda!
,,Trenutno u BiH ne znamo stvarne uzroke prometnih nesreća jer o njima ne vodimo statistiku. Jedino možemo govoriti ono što se navodi u policijskim statistikama da su uzroci brza vožnja, preticanje i alkohol. Ja smatram da to nisu ni jedini ni najčešći uzroci prometnih nesreća i da je nešto drugo. Pored ove evidencije koju vodi policija trebala bi ministarstva prometa sa bilo kojeg nivoa da vode prave statistike, da imaju baze s podacima o lokalitetima na kojima se događaju nesreće, te da analiziraju crne tačke i opasne dionice i da na taj način i na stručnoj bazi analiziraju sve uzročnike. Samo tako možemo krenuti u analizu smrtnosti na bh. cestama, te da sa adekvatnom stručnom podlogom to rješavamo”, kaže Lindov.
Nije nam nikakva utjeha to što BiH u regiji po broju stradalih nije najgora. Nalazimo se negdje ispod sredine. Dakle, nismo dobri, ali nismo ni najgori.
Iako ne znamo točne uzroke možemo pretpostaviti da nam u prilog ne ide činjenica da imamo premalo modernih prometnica. Stručnjaci ovu činjenicu apostrofiraju kao jedan od mogućih uzroka brojnih prometnih nesreća.
Opasne magistralne ceste
U BiH postoji oko 4.100 kilometara magistralnih cesta od kojih su mnoge pretrpjele nedovoljnu rekonstrukciju. Autocesta na Koridoru 5c se gradi već godinama i trebat će još godina i godina dok se ne izgradi. Indikativno je, što naglašava, i profesor Lindov da se većina nesreća događa upravo na magistralnim cestama koje su građene prije 50 i 60 godina.
,,Potrebno je temeljito rekonstruisati magistralne ceste i ubrzati gradnju koridora 5c”, kazao je Lindov.
U naseljenim mjestima najčešće ginu pješaci. Stručnjaci ističu da su pojedini pješački prijelazi izgrađeni na pogrešnim mjestima, a da rješenje nisu ni takozvani ”ležeći policajci”. Jedno od rješenja je bolja i češća edukacija pješaka jer je evidentno da nam fali prometne kulture i opreza dok prelazimo prometnicu. Međutim, država je ta koja mora urediti pješačke prijelaze i postaviti adekvatnu signalizaciju, a ne treba zaboraviti ni bicikliste i romobiliste koji moraju dobiti adekvatne prometnice.
Dakle, da bi se smanjio broj poginulih na bh. cestama već od naredne godine potrebno je da svi latimo svog posla od ministarstva prometa i obrazovanja do policije. Pješaci moraju shvatiti da su i oni sudionici u prometu, a vozači da im skupa vozila ne daju za pravo da divljaju po cestama. To nam je potrebno kako bismo sačuvali ono najvrednije što imamo, a to su ljudski životi.
