Zahvaljujući ustrajnosti Udruge proizvođača autohtonog livanjskog sira Cincar, taj najveći livanjski brend je zaštićen prije dvije godine. Agencija za sigurnost hrane BiH izdala je rješenje o zaštiti njegove izvornosti, najavljena je i skora mogućnost njegovog izvoza, no to se ni do danas nije dogodilo. Zbog toga, kao i zbog povećanih troškova proizvodnje, mali proizvođači odustaju i jedna za drugom nestaju mini mljekare.
Zaštita izvornosti livanjskog sira proizvedenog na tradicionalan način, od nepasteriziranog mlijeka, malim proizvođačima trebala je omogućiti izlazak na europsko tržište i bolju cijenu. Uz potporu Češke razvojne agencije i Gradske uprave u Livnu je otvorena i zadruga.
„Koncept zadruge je da pomogne pri plasmanu, to je najveći problem u biti – izvoz. Evo, mi ćemo raditi jednu godinu dana na lokalnoj razini, odnosno na federalnoj razini, pa ćemo poslije jedne godine, tako su nam rekli, podnijeti zahtjev za izvoz“, kazao je prije šest mjeseci Jozo Baković, predsjednik Udruge proizvođača autohtonog livanjskog sira Cincar.
A od zaštite izvornosti prošle su dvije godine. Sir i dalje ne može preko granice, a zadrugari se polako osipaju.
„Dosta je ljudi odustalo čekajući. Mada i mladi više neće ovo raditi, prodaje se blago i stoka, ide se u grad“, kaže Nedžad Burkić, vlasnik obiteljske tvrtke.
Gotovo 100 godina duga tradicija proizvodnje sira u obitelji Burkić uglavnom se prenosila po ženskoj liniji. Tako je i Irma, Nedžadova supruga, zanat učila od svekrve, a sir je plasiran u Dalmaciju: „Koliko sam ja ovdje u Guberu, nikad nismo imali problema s prodajom. Prije je išao, naravno, na crno, slao se u Hrvatsku, a sad ovdje prodamo u svom prostoru sve, sad više ne ide dolje”.
Dvije pandemijske godine naštetile su i velikim proizvođačima koji nemaju problema s izvozom. No, kako u narodu kažu – svako zlo za neko dobro.
„Naučili smo da moramo biti još širi u prodaji, da izvozimo u što više zemalja i tako smo u ove dvije godine digli izvoz preko 50%. Znači, sad od ukupne proizvodnje – 60% ide za izvoz“, ističe Tomislav Puđa, vlasnik mljekare.
A na dnevnoj bazi proizvedu dvije tone sira. U posljednje vrijeme bilježe još jedan pozitivan trend, dodaje Puđa: „Nekad nam je puno ljudi išlo van, npr. u Njemačku. I sad imamo upita da bi se neki vratili. Evo, mi ih raširenih ruku čekamo. Isto tako moram napomenuti da smo u zadnje vrijeme zaposlili dosta mladih ljudi“.
Trenutačno u Mljekari radi 40 ljudi, a vode računa i o svojim kooperantima. Povećali su otkupne cijene te za litru kravljeg mlijeka, ovisno o kvaliteti, plaćaju od 60 do 85 feninga, za ovčje marku i pol, a kozje marku i 30. Svjesni su da zbog povećanih proizvodnih troškova farmeri jedva preživljavaju, te da bez kooperanata nema ni mljekara, donosi federalna.ba.
