Materice su stari narodni i crkveni običaj uz 3. nedjelju došašća, a sačuvan je u nekim krajevima, kao npr. među bunjevačkim Hrvatima, u Posavini i srednjoj Bosni, u Dalmatinskoj Zagori te u nekim hercegovačkim krajevima. Običaji su različiti.
Tako npr. mladići, muškarci i djeca čestitaju taj dan djevojkama, ženama, mamama, punicama, bakama, tetkama, susjedama, a onda one nagrađuju čestitare sitnim darovima, poput naranči, oraha, lješnjaka, jabuka, suhih smokava ili slatkiša, a ponekad i nešto vrjednijima, poput vunenih čarapa ili rakije.
Ponegdje se djeca ustaju vrlo rano u zoru, svakako prije no što se ustane majka, a onda ju iznenade i svežu te traže “otkupninu“. Da bi povratila “slobodu”, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi u radosti i smijehu.
Čestitari bi najčešće pozdravili domaćicu ovim ili sličnim pozdravom:
Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice! Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš! Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’! Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka! Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane! Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca! Na polju je zdravo zima, molim jednu čašu vina! Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!
