San o lakoj i brzoj zaradi sanja više od 50.000 osoba, piše Večernji list BiH. Toliko je trenutačno u Bosni i Hercegovini ovisnika o kockanju. Marku više u kućnom proračunu mnogi pokušavaju namaknuti igrama na sreću. Ipak, dobit najčešće ostvaruje druga strana, a onaj koji kocka samo još više upada u probleme. Kako vrijeme prolazi, problem patološkog kockanja postaje sve izraženiji, sve gori.
Pristup 24 sata
Kockanje se u našem društvu još smatra bezazlenim trošenjem vremena, što je uvelike dovelo i do velikog broja maloljetnih aktivnih kockara. Iako je maloljetnicima kockanje zakonom zabranjeno, istraživanje Udruge za prevenciju ovisnosti NARKO-NE iz 2016. pokazuje kako su mladi od 13 do 17 godina imali iskustvo klađenja, i to u prevalenciji od gotovo 40 posto, dok je više od 50 posto roditelja tih ispitanika znalo da oni odlaze u kladionice, odnosno da kockaju. Kao i kod svake ovisnosti, ne postoji opasnost da ćete postati patološki kockar ako povremeno, da ne osjetite potrebu za tim, odigrate neku vrstu igara na sreću. Međutim, to je put kojim je i svaki ovisnik o kockanju krenuo. Kockanje ili igranje igara na sreću, kako ga nazivaju oni koji simptome patologije kod sebe ili kod drugog pravdaju, dovodi do prekidanja međuljudskih odnosa, prekida braka, uhićenja i dobivanja otkaza zbog već razvijene ovisnosti o kockanju. Moderne tehnologije i pristup internetu 24 sata omogućavaju građanima kockati bez prestanka, bez obzira na to gdje se nalazili, što je utjecalo na porast broja patoloških kockara, a stručnjaci tvrde kako je ovisnika sve više i među djecom koja iz kuće prokockaju desetke tisuća maraka. Dugogodišnji borac protiv patološkog kockanja i prvi čovjek novosadskog centra za edukaciju i odvikavanje od kocke “Herc Time” Dejan Stanković kaže za Glas Srpske kako mlade generacije, tragajući za instant-rješenjima koja bi ih preko noći učinila bogatima, sve češće posežu za kockarskim igrama. Ističe da mu se za pomoć obraćaju mnogobrojni građani RS-a, navodeći kako je najmlađa osoba imala 15 godina. ,,Mnogo mladića zatraži pomoć u 18. godini, a kad ih pitam koliko dugo kockaju, vrlo čest odgovor bude – pet i više godina, što je porazno. Zbog poremećenih vrijednosti i sustava u kojem se cijeni samo materijalno, oni kockaju kako bi imali više novca, a dostupnost telefona i interneta omogućuje im to bez prestanka. Ranije ste fizički morali otići do kockarnice ili kladionice, sada sve to možete iz kuće, što je ubrzalo razvoj patologije. Imamo roditelje čija su djeca napravila dug i po 30.000 KM kockajući iz svoje sobe”, priča Stanković. Upozorava kako nove generacije već s 15 godina zapadaju u problem patologije. ,,Prosječan iznos koji su prokockale osobe koje nam se obraćaju za pomoć je između 100.000 i 300.000 eura, a imao sam slučaj mladića iz RS-a koji je iz tvrtke svog strica uzeo 50.000 KM, sve prokockao, zbog čega se htio ubiti jer nije vidio izlaz”, priča Stanković.
Mogućnost liječenja
Uvriježenost da je ova ovisnost “rezervirana” samo za muškarce demantiraju kladionice, u kojima se sve češće viđaju djevojke i žene, što potvrđuje prof. Marko Romić, specijalist traumatske psihologije i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki “KLOK”. Kako ističe, do sada je u njegovu programu liječenja bilo devet žena, a trenutačno su dvije – jedna mlađa djevojka i jedna žena srednjih godina – te smatra da je to općenito sve češća pojava. Liječenje patološkog kockara ili ovisnika o kockanju je održavanje njegove apstinencije jer potpuno izlječenje nije moguće. Sve ovisnosti, kao i ova, po definiciji i po svom karakteru su recidivirajuće, što znači teoretski povratne, zbog čega ne postoji jamstvo da se osoba neće vratiti kockanju. ,,Ne postoji striktno razdoblje liječenja, ali imam običaj reći da, kad netko napuni tri godine apstinencije, znači, tri godine bez kockanja, onda, što se mene tiče, možemo reći “Moglo bi biti nešto od njega”. Odnosno, tada imamo pravo nadati se i vjerovati da ta osoba više neće kockati. Međutim, to nije jamstvo. Nema nitko pravo reći: “Ja sam nekoga izliječio”, iako ja sada imam stotine onih koji su kockali 10 – 15 godina, a sada ne kockaju pet – šest godina. Nitko ne može jamčiti da se ta osoba neće u idućem razdoblju vratiti kockanju”, kazao je za Faktor prof. Romić.
