Zaštiti na radu u BiH još uvijek se ne posvećuje dovoljno pozornosti, što za posljedicu ima česte nesreće, od kojih su neke i sa smrtnim ishodom, posebice na gradilištima, u rudnicima i oblasti šumarstva, piše Večernji list BiH. Samo ovaj tjedan dogodile su se dvije nesreće na gradilištima. Jedna se dogodila u Sarajevu kada je radnik smrtno stradao, a druga u Banja Luci, gdje je radnik pao s visine od 7 metara i zadobio teže tjelesne ozljede. Da se zaštiti na radu ne pridaje dovoljno pozornosti, pokazuju i podaci Federalne uprave za inspekcijske poslove, prema kojima je u prošloj godini samo u FBiH zabilježeno 13 smrtno stradalih radnika. U istom razdoblju u RS-u se dogodilo sedam ozljeda na radu sa smrtnim ishodom, od čega jedna u elektroprivredi, jedna u građevinarstvu, četiri u šumarstvu i drvnoj industriji te jedna u ostalim oblastima.
Mjesečno u BiH smrtno strada barem jedan radnik. Kada je riječ o poštivanju propisa, situacija na terenu nije najbolja. Samo u ovoj godini u USŽ-u su život izgubile tri osobe obavljajući radne zadatke. Za sedam mjeseci prošle godine u RS-u je zabilježeno pet smrtnih ozljeda, od čega su dvije u građevinarstvu, dvije u elektroprivredi i jedna u šumarstvu i drvnoj industriji, dok se u oblasti nadzora tehničke inspekcije u rudarstvu dogodila jedna ozljeda sa smrtnim ishodom. Teška socijalna situacija i složeni društveni odnosi u BiH pogoduju ozračju u kojem je moguće nekažnjeno kršiti zakone i pravilnike o zaštiti na radu. Značajnijih pomaka neće biti sve dok se sigurnost radnika doživljava kao nepotreban trošak poslodavcu. Nedopustivo je da u 21. stoljeću radnici u BiH ginu samo zato što na glavi nisu imali kacigu ili nisu bili osigurani adekvatnom opremom na visini, a da je pri tome zaštitna oprema široko dostupna i priuštiva. Ključno pitanje je koliko vrijedi život radnika u BiH. Država i društvo koji ne shvate da je njegov najveći resurs radno sposobno stanovništvo i da napretka bez zdravih radnika nema, ne može se nadati boljitku. U Udruzi za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu smatraju kako se zaštita ne može svesti samo na opremu. To je mnogo kompleksniji proces. – Oprema je najmanja stavka u odnosu na druge. Treba uraditi kvalitetnu analizu rizika, redovite sistematske zdravstvene preglede, zatim tehničke preglede radnih prostorija s gledišta fizičkih i kemijskih izvora štetnosti… – kazao je ranije Hajrudin Subašić iz Udruge za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu BiH.
Ako se samo na federalni Zakon o zaštiti na radu čekalo 28 godina, jasno je da je sve to teško provesti. Ključna će biti i veća odgovornost radnika. Prema nacrtu Zakona o zdravstvenom osiguranju, za ozljede na radu u FBiH više neće biti odgovoran poslodavac, a umjesto dosadašnja 42 dana, snosit će troškove za tek 15 dana bolovanja svojih radnika, piše BHRT. Unatoč zakonima koji reguliraju zaštitu radnika na gradilištima, nesreće se ipak događaju. Da Zakon o radu definira alate za zaštitu radnika na radu, podsjećaju i iz Ministarstva rada i socijalne politike FBiH. – Pravila i općenito zakoni i podzakonski akti definitivno su dobro definirali oblast zaštite na radu kada su radnici u pitanju. Definirali su nadležnosti, odgovornosti i obveze samih poslodavaca i samih radnika u cilju prevencije bilo kakvih ozljeda, zaštite zdravlja i svega ostalog, ali, nažalost, kao i u svim drugim oblastima, i u ovoj se događaju određeni propusti – kazao je Adnan Delić, ministar za rad i socijalnu politiku Federacije BiH. Tijekom 2023. godine 316 je utvrđenih nepravilnosti.
