Tijekom svečanog euharistijskog slavlja na svetkovinu sv. Petra i Pavla 29. lipnja u sarajevskoj katedrali nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić zaredio je za svećenike vlč. Marka Tunjića te fra Roberta Bašića iz Busovače
Tijekom svečanog euharistijskog slavlja na svetkovinu sv. Petra i Pavla 29. lipnja 2026. u sarajevskoj katedrali nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić zaredio je za svećenike dvojicu đakona: vlč. Marka Tunjića, kandidata Vrhbosanske nadbiskupije te fra Roberta Bašića, kandidata Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Uz nadbiskupa Tomu koncelebrirali su provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés te sveukupno 47 svećenika kojima su se nakon ređenja pridružila i dvojica upravo zaređenih misnika.
Katedralu su ispunili brojni vjernici među kojima su bili rodbina i prijatelji ređenika kao i brojni bogoslovi te redovnice. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor franjevačkih bogoslova uz pomoć članova zbora iz Busovače pod ravnanjem fra Ivana Pilića, ml. te uz orguljsku pratnju fra Marka Spajića. Ceremonijama je ravnao preč. Ivan Rako, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Misno slavlje izravno je prenosila Radio Marija BiH.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je pozdravio sve sudionike misnog slavlja te podsjetio da je u Crkvi na ovim prostorima običaj da se na svetkovinu sv. Petra i Pavla zaređuju svećenici. „Danas ćemo pristupiti obredu ređenja dvojice naše braće koji će služiti narodu Božjem tamo gdje ih Providnost po poslanju Crkve bude vodila kako bi na slavu Božju i na duhovno dobro braće i sestara nastavili Kristovo djelo Spasenja“, kazao je nadbiskup Vukšić ujedno pozvavši sve da mole posebice za njih dvojicu te zahvaljuju Bogu i svima koji su svojim zalaganjem pomogli im doći do ovoga važnoga trenutka u njihovim životima.
Nakon što su rektor Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ preč. Michele Capasso i meštar Franjevačke bogoslovije fra Danijel Nikolić predstavili kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnima, nadbiskup Tomo je uputio prigodnu propovijed pod naslovom „Hrabrost i dosljednost u naviještanju Kristova nauka te samozatajnost i poniznost u vršenju službe“.
Spominjući riječi ulazne pjesme na svetkovinu svetih Petra i Pavla: „Ova su dvojica krvlju svojom zasadila Crkvu…“, istaknuo je da one sažimaju važnu ulogu ovih apostolskih prvaka u nastanku rane Crkve. Naglasio je da ih zbog njihove vjernosti Kristu i hrabrog naviještanja evanđelja Crkva posebno časti još od najranijih vremena.
Pojasnio je da su apostoli kroz svakodnevni život s Kristom postali autentični i kvalificirani svjedoci povijesne istine o njemu te vjerni čuvari i dosljedni prenositelji njegova nauka. „Zato pamćenje, svjedočenje i naviještanje apostola ima jedinstveno značenje u Crkvi, kako za prvu generaciju kršćana tako i za svaku drugu sve do svršetka svijeta, te se s važnošću njihove uloge ne može ni usporediti ničija druga u povijesti kršćanstva“, naglasio je vrhbosanski nadbiskup, napominjući da su apostoli, kao tijelo koje je Isus posebno izabrao, po karizmi i službi apostolstva koju im je darovao i povjerio, sačuvali cjelovitost njegove poruke i prenijeli Božju objavu novim naraštajima.
Pojasnio je da su među svim apostolima Petar i Pavao imali posebnu ulogu: Petar je bio prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njezinih dubina; Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio ime Gospodina, svetog Oca i svemogućega vječnog Boga, poganima i postao učitelj naroda.
Osvrnuvši se na evanđeoski odlomak iz Lukina evanđelja (usp. Mt 16,13-19) koji pripovijeda zgodu kod Cezareje Filipove, istaknuo je da je Petar, u ime svih apostola, tada riječima „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga” prvi ispovjedio vjeru u Kristovo božanstvo. „I po tomu je Petar postao i zauvijek ostao prvi u ispovijedanju vjere, a Isus ga je zato nazvao Petar-Stijena i obećao mu da će na toj stijeni sagraditi Crkvu svoju i da je vrata paklena neće nadvladati“, podsjetio je nadbiskup Tomo.
Osvrnuo se potom na čitanje iz Druge poslanice Timoteju (usp. 2 Tim 4,6-8.17-18) – na oproštajno pismo koje Pavao piše svom učeniku – kazavši kako u osobnom osvrtu ovaj apostol ističe da je dobar boj bio, trku završio i vjeru sačuvao te sa zahvalnošću zaključuje kako je Gospodin stajao uz njega i krijepio ga da se po njemu „potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi.”
Nadbiskup Vukšić naglasio je da su dvojica apostolskih prvaka za Krista u baštini Crkve ostavili i svoje svjedočanstvo života i krvi te izvršili sve što im je bilo moguće kao i Bogu darovali sve što su imali: ne samo svoje dane, sposobnosti i djelovanje, nego i vlastite živote. Kazao je kako su zbog svojih ključnih uloga u nastanku Crkve te hrabrog svjedočenja i predanog naviještanja Petar i Pavao trajno nadahnuće posebno svećenicima, ukazujući kako im životi ove dvojice apostola trebaju biti trajan putokaz i izvor poruka za njihovo vlastito pastoralno služenje.
„Iako su za svećenike zaista vrlo važni svi Petrovi i Pavlovi načini djelovanja i njihove pouke i treba ih nasljedovati u duhovnom životu i pastoralnom djelovanju, u našem vremenu čine se za dušobrižnike posebno važnim i suvremenim dvije poruke, koje proizlaze njihova primjera osobnoga pristajanja uz Krista i njihova načina propovijedanja. Jedna je hrabrost i dosljednost u naviještanju cjelovita Božjeg nauka, a druga je samozatajnost i poniznost u vršenju vlastite službe“, dodao je nadbiskup Vukšić.
Primijetio je kako suvremeno društvo često obilježava relativizam prema istini, zbog čega je danas – kazao je – izazovno biti svjedok Božje vječne istine, njezinih objavljenih neprolaznih članaka i pravila morala. „A glede cjelovitosti nauka, od svećenika se u njegovu poslanju očekuje Petrova razboritost u hrabrom naviještanju i Pavlova dosljedna energičnost“, kazao je te podsjetio na Pavlov poziv Timoteju da propovijeda cjelovitu Riječ „jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima i od istine će uho odvraćati (usp. 2 Tim 4,3-4).
Upozorio je svećenike potom i na pojave „populizma u načinu komuniciranja i djelovanja“ te „inflatornog elitizma u oholom nametanju protagonista“ kazavši da, nasuprot tomu, svećenika trebaju resiti Kristova poniznost i samozatajnost, jer, kako piše apostol Petar, „…Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost” (1 Pt 5,5).
Na kraju je uputio molitvu da po zagovoru svetih Petra i Pavla svećenike odlikuje vjernost Kristovu nauku i dosljednost u osobnom životu te poniznost u služenju i naviještanju. „Neka, nasljedujući primjer svetoga Petra i Pavla, propovijedaju Evanđelje i zasađuju Crkvu Božju! I neka s Kristom ispijaju čašu Gospodnju i tako postanu prijatelji Božji“, kazao je na kraju nadbiskup Tomo.
Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su svi prisutni pjevajući molili Litanije svih svetih. Nakon što je nadbiskup Vukšić položio ruke na glave ređenika, to su učinili i provincijal Dadić i svi prisutni svećenici, a potom je nadbiskup izmolio molitvu ređenja. Nakon što su svećenici pomogli svojoj novozaređenoj braći staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić pomazao im je dlanove svetim uljem. Nakon toga je s njima izmijenio cjelov mira, što je potom učinio i provincijal Dadić, a misno slavlje nastavljeno je ispoviješću vjere.
Na kraju svete mise nadbiskup Vukšić je čestitao novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju. Također je čestitao svima koji toga dana slave imendan, a potom su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov.
Marko Tunjić rođen je 21. studenoga 1994. u Goslaru (Njemačka), kao prvo od troje djece od oca Josipa i majke Ljiljane rođ. Ostojić. Kršten je 1994. u Goslaru, u Hrvatskoj katoličkoj misiji Göttingen-Braunschweig, a sakrament potvrde primio je 2008. u župi BDM-a Majke Crkve, Trnovčica-Zagreb. Osnovu i srednju Elektrotehničku školu završio je u Zagrebu. U župi Krista Kralja u Zagrebu upoznao je Neokatekumenski put te je u listopadu 2016. ušao je u NMMS Redemptoris Mater u Vogošći. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je magistrirao 21. rujna 2021. Kandidaturu je primio 2. svibnja 2023., a lektorat 12. prosinca 2024. i akolitat 7. srpnja 2025. u crkvi sv. Majke Terezije u Vogošći, a sveti red đakonata u Sarajevu 19. listopada 2025. te je praktikum proveo u župi sv. Ante Padovanskog u Žepču.
Robert Bašić rođen je 14. veljače 2000. u Novoj Biloj, a dolazi iz župe sv. Ante Padovanskog Busovača. Sin je Ante i Ivane rođ. Bartulović. Osnovnu i osnovnu glazbenu školu, odsjek gitara, završio je u Busovači, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Nakon uspješne godine novicijata položio je prve privremene zavjete 2020., a svečane 3. listopada 2025. u Sarajevu. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima gdje je diplomirao 26. lipnja 2025. Sveti red đakonata u Sarajevu 19. listopada 2025., a praktikum je proveo u župama Dubrave i Tuzla. (kta)
