Kad mi je prije osamnaest godina palo na pamet organizirati likovnu koloniju, za mene je to bila velika avantura jer nisam znao u što ulazim i što sve treba da bi taj projekt uspio.
Piše: Željko Kocaj / Viteški.ba
No, zahvaljujući prijateljima, projekt je krenuo. Uz potporu društvene zajednice, projekt su podržali brojni viteški poduzetnici. Već od prve likovne kolonije rodila se ljubav prema likovnoj umjetnosti kod braće Kafadar. I u trenucima smanjene potpore društvene zajednice, Kafadari su pružali čvrsti oslonac ovom projektu. Njihovo aktivno sudjelovanje u organizaciji ključno je za opstanak ove likovne kolonije zahvaljujući čemu ona uopće opstaje i traje sve ove godine.
Svi znamo da jedna država najprije počiva na ekonomiji, ali sljedeći važni stubovi države ili društva su kultura i obrazovanje. Bez obzira na Michelangelov slikarski genij, zar bi bilo Sikstinske kapele kakvu danas poznajemo da nije bilo pape Sixta IV. i njegovih nasljednika (Julija I. i Pavla III.)? Što bi danas za nas bio Džahan-šah da nije dao napraviti svojoj pokojnoj supruzi mauzolej Tadž Mahal, remek djelo mogulske arhitekture. Sjetimo se Winstona Churchila. Kad ga je tijekom II. svjetskog rata ministar obrane zamolio da za narednu, 1942. godinu, u planu proračuna smanji izdatke za kulturu, on je odgovorio: “A za što se onda borimo?“
Dakle, ne trebamo biti posebno pametni da znamo da jedna država, jedno društvo živi na temeljima ekonomije. No, ako ekonomiju ne prati ulaganje u kulturu i školstvo, takvo društvo nema budućnost. To je ujedno moja poruka svima onima koji su u prilici odlučivati o potpori projektima kulture.
Likovne kolonije za mene su uvijek velika svečanost. Prilika za upoznavanje novih umjetnika, upoznavanje s njihovim radom i doprinosom estetici našega življenja. Osobito mi je drago što se tu stvaraju nova prijateljstva od kojih neka, evo, traju već osamnaest godina.
Našu likovnu koloniju 2013. godine nakratko je posjetio i poznati bosanskohercegovački slikar Adin Hebib. U svojoj izjavi za jednu televizijsku kuću, između ostaloga, rekao je da je pozitivno šokiran i iznenađen jer je upoznao ljude koji su spremni dio svog imetka uložiti u umjetnost, u likovnu koloniju Vitez.
Uz takve ljude, koji su spremni podržati ovaj projekt, i uz mlade koji stasavaju i dolaze preuzeti organiziranje ovakvih vrijednih kulturnih događaja, uvjeren sam da ova likovna kolonija ima svijetlu budućnost.
Na koncu, citirat ću dio priče našeg pokojnog književnika Marka Martinovića koji je o jednom svom junaku u jednoj priči napisao: „On zna da za svu današnju snagu može zahvaliti samo onom Jedinome koji mu je dao sve što ima. A samo njih dvojica znali su u ovoj potplaninskoj noći da je možda sve privid, ali da se nešto mora činiti na ovome svijetu“.
Ako sve i jeste privid, nije privid činjenica da nam je onaj Jedini ostavio zavjet da činimo dobro u životu i da, između ostaloga, podržavamo umjetnike i umjetnost.
Hvala svima koji su nam u toj misiji pomogli!
