Nova zanimljiva otkrića KRIK-ove baze imovine političara u Srbiji pokazala su veoma impresivno stanje na računima ministara, ali i raskošan posjed nekretnina.
Naime, KRIK je istražio 32 ministara koji su bili dio prošlogodišnje vlade Srbije, a koja je pala zbog događanja koja su uslijedila nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Ministar s najimpresivnijom imovinom je ministar obrane Bratislav Gašić koji s članovima obitelji posjeduje etno-selo, stanove, zgrade i zemljište vrijedne više od 23 milijuna eura. Na drugom mjestu je Nenad Popović čije kompanije u Rusiji, usprkos sankcijama na koje su ih stavile Sjedinjene Američke Države, ostvaruju višemilijunske prihode.
Nakon njih je bivša ministrica Irena Vujović koja sa članovima svoje obitelji posjeduje nekretnine, uglavnom locirane u beogradskom naselju Dedinje, vrijedne preko 13 milijuna eura, dok je ministar Darko Glišić nadomak Uba izgradio hacijendu čija je vrijednost procjenjena na 650.000 eura.
Kada je riječ o ministru Gašiću, posjeduje ogromno imanje vrijedno preko 1,7 milijun eura. Također, on i njegova obitelj posjeduju zgrade, stanove i zemljište u rodnom Kruševcu, stanove i zemljište u Beogradu, kao i poslovni prostor u Knez Mihailovoj u ovom gradu, stanove, poslovnu zgradu i objekte u Nišu. Sve to vrijedi više od 23 milijun eura.
Darko Glišić, ministar za javna ulaganja i jedan od najbitnijih članova Srpske napredne stranke, također je napravio svoje imanje koje prema procjenama vrijedi preko 650.000 eura. Obitelji i drugih istaknutih političara također su uvećale svoju imovinu nakon što su njihovi bliski došli na vlast.
Tako je majka Aleksandra Martinovića, inače u mirovini, u posljednjih deset godina kupila dva stana, jedan u Beogradu, a jedan u Novom Sadu. Ovi stanovi vrijede oko 350.000 eura.
Obitelj bivše ministrice Irene Vujović posjeduje nekretnine na ekskluzivnim lokacijama u Beogradu, uglavnom na Dedinju, koje vrijede 13 milijuna eura.
Kompanija ministra Novice Tončeva je u posljednjih 16 godina dobila oko 68 milijuna eura iz proračuna. On je kao ministar sklapao poslove bez raspisivanja tendera, prebacivao novac drugim kompanijama bez ugovora i plaćao iz proračuna svoje suradnike u privatnom sektoru – iako je u okviru ministarstva za te poslove već imao osobe koje su zaposlene i plaćene.
Poslove bez tendera je različitim privatnim kompanijama dodijeljivao i Husein Memić, ministar turizma i omladine, u vrijeme dok je vodio Kulturni centar u Novom Pazaru.
