Na današnji dan prije 30 godina, 22. srpnja 1995., potpisana je Splitska deklaracija – ključni dokument vojnog savezništva Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine protiv srpske agresije. U povodu te obljetnice, ponovno u središte pozornosti dolazi autentičan dokument iz hrvatskog državnog arhiva, koji otkriva kako je do potpisivanja došlo.
Naime, svega nekoliko dana ranije, 18. srpnja 1995., Ambasada Republike Bosne i Hercegovine u Zagrebu uputila je Uredu predsjednika Republike Hrvatske službenu notu u kojoj prenosi usmenu poruku predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića predsjedniku Franji Tuđmanu.
U poruci Izetbegović moli Tuđmana da se na nadolazećem sastanku na Brijunima kao glavno pitanje razgovora stavi vojni savez Hrvatske i BiH zbog teške sigurnosne situacije nakon pada Srebrenice i prijetnje Žepi, ne isključujući mogućnost masakra.
U dokumentu stoji:
“U povodu sastanka najavljenog za 21. i 22. srpnja, 1995. godine na Brijunima, želio bih Vam ukazati da je situacija u Republici Bosni i Hercegovini zbog okupacije Srebrenice vrlo teška. Sada je kriza sa Žepom. Strahujemo da može doći do masakra. U takvoj situaciji predlažem da najvažnija, ako ne i jedina tačka naših razgovora, budu pitanja vojnog saveza Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine radi zajedničke borbe protiv srpskog agresora.
Jedino iz tog razloga mogao bih, u ovim izuzetno teškim uvjetima, napuštati zemlju. Nadam se da ćete razumjeti i prihvatiti ovaj moj prijedlog koji proizilazi iz nastale situacije.
Molim Vas da primite izraze mog osobitog poštovanja.”
Nekoliko dana nakon te molbe, u Splitu je potpisana deklaracija kojom je formalizirana suradnja Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH. Upravo ta suradnja bila je presudna u oslobodilačkim operacijama Ljeto ’95, Oluja, Maestral i Južni potez, tijekom kojih su spriječeni novi zločini, oslobođeni veliki dijelovi BiH te stvoreni uvjeti za završetak rata i potpisivanje Daytonskog sporazuma.
