Na najfrekventnijim lokacijama na hrvatskom Jadranu u turističkim središtima sve je veći broj bankomata koji nisu u vlasništvu javnosti dobro poznatih banaka. Provizije za podizanje novca na tim bankomatima su enormne, a najčešće mete su naivni turisti, piše Index.
O ovoj problematici je prošli mejsec na Facebooku pisao Paul Bradbury, Britanac koji duže od 20 godina živi u Hrvatskoj. Bradbury, ujedno i osnivač portala Total Croatia News, označio je ministra turizma Tončija Glavinu i napisao da je pojava ovih bankomata “rak rana” koja zahvaća glavna turistička područja, a koja će generirati ogroman val negativnog publiciteta za Hrvatsku ako se problem ne riješi.
Za Index je kazao kako je nedavno bio na krstarenju s 20 Amerikanaca i Australaca te promatrao Hrvatsku kroz oči posjetitelja koji su prvi put došli u zemlju. – Mnogi od njih kod kuće gotovo nikada ne koriste gotovinu jer sve mogu platiti karticom ili digitalno, ali u Hrvatskoj, gdje velik broj poslovnih subjekata još uvijek prima isključivo gotovinu, prisiljeni su koristiti bankomate. U posljednje vrijeme došlo je do pravog “booma” bankomata koji nisu povezani s bankama, a koji često naplaćuju proviziju i do 20 posto. Tipičan scenarij je da gost ode na ručak i tek tada sazna da se kartice ne prihvaćaju. Konobar mu tada ljubazno pokaže najbliži bankomat, ali gost koji želi podići 200 eura na kraju plati 240 eura zbog visokih naknada – kaže Bradbury. Iz Hrvatske narodne banke odgovorili su da je, prema podacima iz ožujka, 65 posto bankomata bilo u vlasništvu banaka, a 35 posto u vlasništvu drugih pravnih osoba. Drugim riječima, radi se o nekih 1.495 nebankovnih bankomata. U Hrvatskoj je najčešće riječ o bankomatima poput onih iz kompanija Euronet i Auro Domus.
Za podizanje gotovine na bankomatima u Hrvatskoj korisnici kartica izdanih izvan Hrvatske najčešće plaćaju isključivo fiksnu naknadu po transakciji koja se kreće od 4,65 do 5,31 eura, a slična vrijedi i za nebankovne bankomate. U čemu je onda problem? Na bankomatima dodatno se nudi opcija Dynamic Currency Conversion (DCC), usluga koja korisnicima kartica izdanih u inozemstvu omogućuje opciju “preračuna” u njihovu matičnu valutu. DCC se nudi i na bankovnim bankomatima, ali uz niže marže nego na nebankovnim bankomatima.
Brojni korisnici su primijetili i da se Euronet i slični nebankovni bankomata drugačije ponašaju prema domaćim i inozemnim karticama, budući da se DCC nudi samo za strane kartice. Euronet je bio suočen s kritikama zbog svojih manipulativnih izbornika na bankomatima, što je u nekim zemljama rezultiralo regulatornim pritiskom. Praksa koja je izazvala spor odnosila se na prikazivanje opcije “Cash and Balance” koja je korisnicima naplaćivala dodatne naknade za uslugu provjere računa, dok su povoljnije opcije poput “Cash only” bile skrivene u dodatnim opcijama pod “Other”. Index se, osim Euronetu i Auro Domusu, oko ove teme obratio i Ministarstvu turizma.
Navode da je tema u nadležnosti finansijskih institucija, ali i da turističke zajednice izrađuju planove koji uključuju analizu stanja u destinaciji te da je moguće ovom analizom obuhvatiti i popis bankomata.
