Tijekom 19. sjednice Sabora Republike Hrvatske, izglasana je izmjena i dopuna Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
Prijedlog zakona, koji je inicirao premijer Andrej Plenković odnosno Vlada RH, prošao je s većinom glasova, čime je omogućeno rješavanje mirovinskih prava za približno 2000 hrvatskih branitelja iz Bosne i Hercegovine. Glasovanje je rezultiralo s 94 glasa za, 23 suzdržana, dok su zastupnici MOST-a odlučili odsustvovati tijekom ove točke sjednice, čime nisu dali podršku predloženom zakonu.
Zastupnik HDZ-a Radoje Vidović, iz XI. izborne jedinice, izrazio je svoje mišljenje tijekom rasprave, ističući važnost zakona i doprinos Hrvata iz Bosne i Hercegovine u obrani i stvaranju Republike Hrvatske. Vidović je kritizirao teze koje sugeriraju da trenutno nije pravo vrijeme za omogućavanje ovih prava HVO-u, ocijenivši ih kao opasne i bolne za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
„Poštovani potpredsjedniče Sabora Republike Hrvatske, poštovani tajniče, cijenjene kolegice i kolege zastupnici, Nakon jutrošnje rasprave u Odboru za branitelje, gdje smo jednoglasno konstatovali da je Zakon dobar te da predstavlja napredak i unaprjeđenje prava hrvatskih branitelja, zajednički smo izrazili zadovoljstvo što će pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane biti omogućeno ostvarivanje mirovinskih prava. Ovu odluku smo jednodušno podržali. Iako nisam namjeravao sudjelovati u raspravi, potaknut sam iznijeti više o doprinosu HVO-a, s obzirom na određene iznesene teze. Posebno me zabrinula izjava da “trenutno nije primjereno vrijeme za omogućavanje ovih prava HVO-u, jer bi to moglo ugroziti stambeno zbrinjavanje naših građana.” Smatram ovu tezu ne samo opasnom, već i duboko bolnom za nas Hrvate u Bosni i Hercegovini. Ona nasilno nameće percepciju da su Hrvati iz BiH teret Republici Hrvatskoj i njezinom proračunu te da su često neopravdano označeni kao uzrok nekih problema unutar države. Povijest je, međutim, više puta pokazala beskrajnu ljubav Hrvata izvan BiH prema svojoj naciji i domovini. To je osobito evidentno u Domovinskom ratu, kada su se tisuće mladića iz BiH, hrvatskog porijekla i raseljeni po cijelom svijetu, kao dragovoljci odazvali braniti Republiku Hrvatsku, često uz žrtvovanje vlastitih života.Primjer iz Pologa kraj Širokog Brijega, gdje je nenaoružani narod zaustavio tenkove JNA, sprečavajući ih da stignu do splitskog zaleđa i Sinja, svjedoči o njihovoj spremnosti na žrtvu. Slično tome, tijekom 1992. godine, u vrijeme kada je trećina Hrvatske bila okupirana, kada je Dubrovnik bio pod opsadom, a agresor prijetio direktno Zadru, Gospiću, Karlovcu – nakon pada Vukovara i u trenucima kada je Bosna i Hercegovina bila puna naoružanja – Hrvati su pokazali odlučnost, izlazeći masovno na referendum, doprinoseći stvaranju samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine.
Takav čin bio je odlučujući udarac velikosrpskom projektu, što potvrđuju i akcije JNA nakon referenduma. Upravo su Hrvati, zajedno s hrvatskom vojskom – iako tada slabo naoružani i bez formalno uspostavljenog HVO-a – djelovali i spriječili namjere JNA.Ne smijemo zaboraviti ni žrtvu Hrvata u Posavini, koji su zaustavili prodor JNA, niti značaj HVO-a u operacijama poput ‘Zima 94’, koje su bile presudne za oslobađanje Knina, deblokadu Bihaća, te za konačni neuspjeh velikosrpskih ambicija. Hrvati u Bosni i Hercegovini nikada nisu bili, niti će ikada biti, opasnost ili smetnja za Republiku Hrvatsku. Mi smo uvijek bili, i nastavit ćemo biti, pouzdana potpora Hrvatskoj, kako u sigurnosnom, tako i u ekonomskom, kulturnom i sportskom smislu. Stoga, želim izraziti zahvalnost Ministarstvu hrvatskih branitelja i Vladi Republike Hrvatske na priznavanju značaja očuvanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, na prepoznavanju žrtve koju su Hrvati tamo podnijeli, te na povećanoj političkoj i ekonomskoj podršci. Ta politička podrška od ključne je važnosti, jer nas uvjerava da možemo računati jedni na druge, u ratu i miru, te zajedno graditi budućnost u okrilju zapadno-europskih naroda.“
