U vojnom mimohodu koji je obilježio Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, jedno lice posebno je privuklo pažnju – ono natporučnice Hrvatske vojske Mihaele Živković. Zapovijedajući kadetima pri svečanom preuzimanju zastave Republike Hrvatske iz ruku branitelja, Mihaela je svojom staloženošću, odlučnošću i ponosom simbolično spojila prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatske vojske.
Ova mlada časnica nije tu slučajno – vojni poziv bio je njezin san još od srednjoškolskih dana. „Za mene nije bilo plana B. Znala sam što želim i nisam odustajala“, ističe Mihaela, koja je među 1500 prijavljenih uspjela izboriti mjesto među tek 50 izabranih kadeta. U Hrvatskoj vojsci je od 2015. godine, a danas djeluje u Kadetskoj bojni, gdje predano radi s mladim naraštajima.
Izabrala je pješaštvo – najzahtjevniju i najizravniju granu vojne službe. „Volim biti u blatu, na prvoj crti, tamo gdje je najdinamičnije. To sam jednostavno ja“, priznaje kroz osmijeh, piše Hercegovina.info.
Mihaela dolazi iz Dračeva, malog mjesta kod Čapljine, koje ponosno nosi povijesnu baštinu Hercegovačkog ustanka iz 1875. godine, kada je protiv Osmanskog Carstva ustao don Ivan Musić. Danas mjesto čuva spomen na heroje HVO-a, uz mural posvećen hrvatskim braniteljima uz magistralnu cestu M17. I Mihaela nosi tu tradiciju u sebi – njezin otac bio je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane i, kako kaže, njezin je životni uzor. Bio je i jedan od onih koji su s knedlom u grlu i suzom u oku gledali njezinu snažnu pojavu na mimohodu.
„Divim se svima koji su branili Hrvatsku 90-ih. Bez njih i bez mojih instruktora danas ne bih bila ovdje“, kaže Mihaela, naglašavajući kako vojni poziv traži predanost i ljubav prema domovini.
Mladima koji razmišljaju o vojsci poručuje jasno: „Ovo je poziv. Moraš voljeti svoju domovinu i posao. Sustav je izazovan, i fizički i psihički. Bit će dana kada ćeš se pitati zašto si tu, ali onda dođe trenutak poput ovog mimohoda i sve dobije smisao. Ako voliš ovaj posao – možeš sve izdržati.“
Tog dana, u Vukovarskoj ulici, njezin prijavak nije bio samo vojni čin. Bio je to glas jedne nove generacije – odgojene u sjeni povijesti, ali s pogledom čvrsto usmjerenim prema budućnosti.
