Prvi pogodak primili smo nakon nepostojećeg prekršaja Brozovića na Griezmannu, a drugi iz nepostojećeg jedanaesterca. Da se sada taj penal gleda ponovno, nikad ga ne bi dosudili, kazao nam je Dalić
Reprezentacije Hrvatske i Francuske odigrale su prije točno sedam godina, 15. srpnja 2018., u Moskvi najznačajniju utakmicu njihovoga bogatog međusobnog suparništva. Francuska je toga sparnog moskovskog poslijepodneva svladala Hrvatsku s 4:2 postavši drugi put svjetskim prvakom, dok je Hrvatska, unatoč porazu u finalu i srebrnoj medalji, doživjela ovacije osamdeset tisuća gledatelja na stadionu Lužnjiki, ali i globalnu naklonost i simpatije.
Hrvatski izbornik Zlatko Dalić za HNS-ove povijesne knjige, te i za Večernji list evocirao je sate uoči finala s Francuzima, kao i samu utakmicu – najveću u svojoj trenerskoj i izborničkoj karijeri.
– Ta finalna utakmica bila je za mene najlakša na Svjetskom prvenstvu. Bio sam najopušteniji, najmirniji uoči nje, iako sam znao što nas čeka, što nam nosi eventualna titula svjetskog prvaka. Ono što smo trebali napraviti kada smo došli do polufinala – to smo i napravili: Hrvatska je ušla u finale, ispisala povijest, i zato sam rekao i sebi, igračima u pripremi za posljednju utakmicu na turniru – sada dolazi najlakše. Finale bez prevelikog stresa, kojega je bilo previše u prethodnim utakmicama. Zato sam i prijatelje u Moskvi, koji su me došli posjetiti uoči finala, dočekivao miran i opušten, znajući da je s moje strane za finale sve bilo pripremljeno.
– Cijelo vrijeme Prvenstva mi smo putem poruka, videopoziva, telefonskih razgovora s obiteljima doživljavali ozračje u Hrvatskoj, koje se počelo zahuktavati nakon pobjede nad Argentinom. Sve to davalo nam je dodatnu snagu. Pa i onda kada je naš hotel u Moskvi bio pod opsadom naših navijača. Svi smo bili svjesni da se događa nešto fantastično. I svi smo imali isti cilj: da Hrvatska napravi povijesni iskorak i postane svjetski prvak.
– Taktikom se nismo puno bavili jer smo dobro znali što nas čeka. Imali smo sitnih problema, Suba i Vrsaljko bili su ozlijeđeni, ali kako nas je čekalo finale, znao sam da će teško bilo tko od načetih reći da nije spreman za nastup. Možda su neke naše odluke uoči finala trebale biti odlučnije, konkretnije, ali teško je nekome tko nas je doveo do finala reći – e, ti sad u finalu nećeš igrati. Tu si nemam što zamjeriti.
– Francuska je – od onih koji su prošli skupinu na Svjetskom prvenstvu – bila reprezentacija koja je možda igrala najnegledljiviji nogomet. Oni su u svakoj utakmici imali manji posjed lopte od suparnika, ali su kažnjavali svaku pogrešku. Ja sam rekao u pripremi utakmice kako najveća opasnost po naš gol dolazi onda kada mi imamo posjed lopte. Ako se lopta izgubi na našoj polovici, oni imaju takve brzance koji te odmah mogu kazniti. Tako je bila usmjerena naša priprema za finale: čuvanje lopte, što dulji posjed, ali istodobno golemi oprez, jer nas svaka pogreška može skupo koštati.
– Mi smo u prvom dijelu odigrali svoje najbolje poluvrijeme na Svjetskom prvenstvu, najkvalitetnije, najzrelije, a gubili smo 1:2. Ne zato što je Francuska bila bolja – dapače: to smo bili mi. Međutim, prvi pogodak primili smo nakon nepostojećeg prekršaja Brozovića na Griezmannu, a drugi iz nepostojećeg jedanaesterca. Da se sada taj penal gleda ponovno, nikad ga ne bi dosudili. Perišićeva ruka je uz tijelo, pogađa ga lopta koju on ne vidi… Taj gol pao je baš kada smo bili u naletu nakon Perišićevoga izjednačenja. U tim trenucima se osjećaš jadno, teško ti je, nisi svjestan u tim trenucima da je taj penal nepostojeći, tek kasnije to osvještavam, a što ću? Ne mogu ništa promijeniti.
– Mi nakon 1:2 u poluvremenu nismo klonuli duhom, uvjereni kako se – kao i protiv Danske, Rusije i Engleske – možemo vratiti u utakmicu. Iako smo svjesni da je s druge strane snažna Francuska. Mi smo od naših igrača i dalje tražili da ostanu mirni i pažljivi, da ne jurimo, jer nas mogu kazniti. A baš to nam se dogodilo; primili smo treći gol iz polukontre, šutem Pogbe iz daljine, i onda nakon tog gola vidljivo je bilo da se više ne možemo vratiti, da smo na izmaku snaga. U tim sam trenucima razmišljao sam samo o tome da ne odemo u katastrofu. Bilo mi tada jako bitno da se to ne dogodi, s obzirom na prethodnih šest fantastičnih utakmica do finala. A Francuzi su tada baš dobili krila, bili su nas spremni „unakaziti”.
– Na kraju utakmice ostao je gorak okus, baš zbog tog prvog poluvremena. No, da je nama netko bio prije početka SP-a bio ponudio takvu opciju – da ćemo doći do finala – mi bismo mu rekli da je lud. Ipak, svi smo nakon zadnjeg sučevog zvižduka bili razočarani, jer upravo smo izgubili finale Svjetskog prvenstva. Tada sam išao od igrača do igrača pokušavajući ih utješiti. Okupio sam ih sve na terenu i kazao im: „Dečki, izgubili smo, ali možemo svi biti ponosni na ovo što smo napravili. Ovo se ni sa čim ne može usporediti, svaka vam čast, glave gore!”.
– Prije negoli ćemo primiti srebrne medalje, svi su nam iz suparničkog tabora čestitali. Francuski reprezentativci napravili su nam špalir kada smo kretali prema postolju, a ono što mi se posebno usjeklo u sjećanje Pogbina je gesta: taj veliki francuski nogometaš prišao mi je, pružio mi ruku i predamnom se naklonio! To nije bio naklon meni, to je bio naklon hrvatskoj reprezentaciji.
– Kakvo je bilo naše razočaranje, najbolje se vidjelo po Luki. On je primio nagradu za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, a njemu to nije bilo važno – to se moglo iščitati s izraza njegovog lica. Bio je na rubu suza! Pa Luka bi dao deset takvih trofeja za jednu zlatnu medalju s Hrvatskom! Ne samo on, nego svi mi.
– Odmah nakon finala nismo bili svjesni što se događa u domovini, kakav nam se doček sprema. Razočarani, još uvijek pod dojmom poraza, vratili smo se u hotel, svaki od nas imao je nekoga svoga tko ga je tješio. Ipak, spremajući stvari za povratak kući, počele su nam stizati slike iz Hrvatske, na kojima mi vidimo da se u domovini – slavi!
Francuska – Hrvatska 4:2
Francuska: Lloris, Pavard, Varane, Umtiti, Hernandez, Pogba, Kante (od 55. Nzonzi), Mbappe, Griezmann, Matuidi (od 73. Tolisso), Giroud (od 81. Fekir). Izbornik: Deschamps.
Hrvatska: Subašić, Vrsaljko, Lovren, Vida, Strinić (od 81. Pjaca), Brozović, Rakitić, Rebić (od 71. Kramarić), Modrić, Perišić, Mandžukić. Izbornik: Dalić.
Strijelci: 1:0 Mandžukić (18., autogol), 1:1 Perišić (28.), 2:1 Griezmann (38., 11 m), 3:1 Pogba (59.), 4:1 Mbappe (65.), 4:2 Mandžukić (69.).
Dodajmo i kako je tog vrućeg ljeta 2018. godine, nakon epskog pohoda s Hrvatskom do svjetskog srebra, Dalić postao vruća trenerska roba i već početkom rujna 2018. dobio je – i odmah odbio – unosnu ponudu iz Engleske. Naime, West Ham je nakon četiri uzastopna poraza na početku nove sezone želio smijeniti čileanskog trenera Manuela Pellegrinija i ustoličiti Dalića. Međutim, naš izbornik nije ni pomišljao napustiti vatrene manje od dva mjeseca nakon moskovskog finala.
