Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine ocijenilo je u nastavku završne riječi da je dokazano da je Nijaz Sivro zapovjedio strijeljanje zarobljenih vojnika na području Viteza, a da Ibrahim Purić nije poduzeo mjere na kažnjavanju počinitelja.
Tužiteljstvo je navelo da u informacijama Trećeg zbora Armije BiH stoji da je Sivro, koji je bio pomoćnik zapovjednika 325. brigade za sigurnost, zapovjedio strijeljanje pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su bili zarobljeni tijekom akcije u Križančevom Selu 22. prosinca 1993. godine.
“K-8 je napisao: ‘Po zapovijedi Nijaza Sivre izvršeno strijeljanje 12 ustaša da se ne bi propjevalo o prebacivanju s naše na njihovu stranu’”, podsjetio je tužitelj Ivan Matešić. On je dodao da se željelo zataškati prebacivanje civila, kao i krijumčarenje roba preko crte, s područja pod kontrolom Armije na područje koje je kontrolirao HVO. Napomenuo je da je prebacivanje ljudi preko crte predstavljalo sigurnosno pitanje zbog “oticanja informacija”. “Njemu nije odgovaralo bilo kakvo privođenje i ispitivanje s jedne ili druge strane”, rekao je tužitelj. On je podsjetio na dokaze o krijumčarenju, navodeći da je Sivro imao kontrolu nad tim, a da je jedan od uključenih u te radnje bio optuženi Almir Sarajlić. Matešić je napomenuo da je jedan od svjedoka kazao da je iz priča čuo da je Sivro zapovjedio strijeljanje, kao i da je vidio da on i Sarajlić imaju motorolu. Dodao je da je Sivrin sin tražio od svjedoka da promijeni iskaz u vezi s motorolom.
Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti – počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, s Purićem, Sivrom i Sarajlićem optuženi su Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović. Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brigade, Tarahija zapovjednik Treće bojne ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostali pripadnici brigade. Tužitelj Matešić smatra da je dokazana zapovjedna odgovornost Purića za propuštanje kažnjavanja počinitelja ubojstava ubojstva i civila od strane pripadnika 325. brigade, kao i pljačkanje i uništavanje imovine. On je rekao da je dokazano da je Purić znao za akciju i da je imao efektivnu zapovijed. Podsjetio je na svjedoka koji je ispričao kako je čuo telefonski razgovor kada je tadašnji zapovjednik Trećeg zbora Mehmed Alagić galamio zbog ubojstva zarobljenika. Svjedok je, kako je naveo tužitelj, kazao da je tada prisutan bio i Purić. “Nikakva istraga poslije nije pokrenuta”, rekao je Matešić. On je dodao da je 27 svjedoka izjavilo da je čulo da su ubijeni zarobljenici, naglasivši da to nije moglo ostati nepoznato. Tužitelj je kazao da su Tarahija i Nurković bili najstarije starješine na terenu kada je došlo do zarobljavanja u Šafradinima, a kasnije i ubojstava stotinjak metara dalje. “Doslovno pred nosom im se ubijaju zarobljenici”, rekao je Matešić. Podsjetio je na zaključke vojnog vještaka da Tarahija nije osigurao sigurno provođenje zarobljenika u zapovjedništvo, te da on kao ni Nurković nisu obavijestili zapovjednika. Tužitelj je kazao da su istragu u ovom predmetu pratile opstrukcije, te da je svjedok K-3 pretučen nakon što je odbijen zahtjev za pritvor osumnjičenima. Naveo je da je poslije ukidanja mjera zabrane kontaktiranja sa svjedocima bilo primjetno njihovo odstupanje od iskaza iz istrage.Završne riječi Obrana počinju 13. lipnja.
