U sklopu obilježavanja Dana sjećanja na pad Vareša i stradanja Hrvata vareškoga kraja Dražana Klarić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Vareša, govorila je za Radio Herceg Bosne te najavila središnje obilježavanje 33. godišnjice egzodusa i stradanja vareških Hrvata, prisjetila se ratnih zbivanja iz jeseni 1993. godine, ali i upozorila na neprocesuiranje ratnih zločina i medijsko iskrivljavanje povijesnih činjenica.
Ovogodišnji program obilježavanja, koji čuva spomen na 125 poginulih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava rata, započeo je 18. listopada posjetom selu Kopijari, gdje su položeni vijenci i upaljene svijeće na spomen-obilježjima poginulim braniteljima i civilima. Potom su 1. i 2. studenoga članovi udruga i obitelji obišli stratišta Borovicu i Pogar. Središnji i završni dio programa održava se u nedjelju, 8. studenoga, kada se obilježava Dan sjećanja na sve poginule hrvatske branitelje i civile općine Vareš, kao i na cjelokupnu žrtvu hrvatskih branitelja diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske, javlja RTV Herceg Bosne. Okupljanje je predviđeno u 13 sati na mjesnom groblju Višnjići. Program obuhvaća kratak podsjetnik, svetu misu i opijelo za poginule te polaganje vijenaca i paljenje svijeća ispred spomen-ploče i kapelice u kojoj je uklesano 20 imena hrvatskih branitelja koji su upravo tog 8. studenoga u samo jednom danu položili svoje živote. Na komemoraciju su pozvani predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, predstavnici udruga obitelji poginulih i udruga proisteklih iz Domovinskog rata te svi građani koji žele s vareškim Hrvatima podijeliti dane tuge, dostojanstva i sjećanja na najteže trenutke njihove povijesti.
Prisjećajući se događaja od prije 33 godine, Klarić je istaknula kako se općina Vareš u središnjoj Bosni tijekom Domovinskog rata nalazila u potpunom okruženju muslimanskih snaga, odnosno Armije BiH. Unatoč nadi hrvatskog stanovništva da će izbjeći ratna stradanja, 18. listopada 1993. godine postrojbe Armije BiH napale su selo Kopijari, naselje s većinskim hrvatskim pučanstvom. U selu koje je tada brojalo 156 stanovnika, odnosno domaćinstava, danas više ne postoji nijedno hrvatsko kućanstvo, a civili koji su ostali u selu te zatočeni hrvatski bojovnici svirepo su ubijeni. Klarić je posebno naglasila podatak o kojem se u javnosti malo govori; napad na hrvatsku općinu Vareš i selo Kopijari dogodio se nekoliko dana prije napada na Stupni Dol. „Mediji su tada napravili ogromne pogreške. Za zločin u Stupnom Dolu znalo se u medijima i mi, i kao ljudi i kao Hrvati i kao stradalnici rata, ne odobravamo nijedan zločin, svaki zločin treba osuditi. No, zasjeniti tolike zločine nad Hrvatima Kopijara i samoga Vareša te nečije žrtve veličati, a druge umanjivati, za nas je i danas iznimno teško prihvatiti“, poručila je Klarić.
Početkom studenoga, 1. i 2. studenoga 1993. godine, u Vareš su se slijevale kolone prognanika iz okolnih hrvatskih sela – Borovice, Duboštice i Pogari. Sveopći napad triju korpusa Armije BiH 2. studenoga, koji su hrvatski branitelji pokušavali odbiti, doveo je do masovnog progona. Svoja vjekovna ognjišta u Varešu moralo je napustiti više od 7000 Hrvata, koji su sklonište pronašli na područjima središnje Bosne i Hercegovine pod nadzorom Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Iako je nad Hrvatima Vareša izvršen progon s elementima genocida uz masakriranja, ubojstva, spaljivanja civila i silovanja, za te zločine ni nakon 33 godine nitko nije odgovarao po zapovjednoj ili osobnoj odgovornosti; ni pred pravosuđem u BiH niti pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, dok su tek pojedini zločinci dobili minimalne kazne. Klarić je podsjetila kako su razmjeri tih stradanja detaljno dokumentirani i opisani u knjigama pokojnoga Ivice Mlivončića „Zločin s pečatom“ te pokojne Grete Filipović, autorice koja je i sama u ratu bila četverostruko silovana.
„Nema te vjere ni nacije koja obiteljima poginulih može vratiti njihove najmilije, ali tražimo barem malo ljudske pravde. Jako nas boli što se sve žrtve ne cijene jednako“, kazala je Klarić, dodavši kako iz Tužiteljstva BiH ni danas nemaju nikakvih povratnih informacija o eventualnom procesuiranju odgovornih. U razgovorima s nadležnima obitelji često stječu dojam da se zločini zaboravljaju te nailaze na komentare kako su „prošle već 33 godine“, iako ratni zločini ne zastarijevaju. Unatoč strahu da je pravda još uvijek daleko, iz Udruge poručuju kako neće odustati te upućuju apel svima koji imaju saznanja o stradalima:
„Apeliram na sve one s druge strane koji bilo što znaju, na one koji su činili zločine i spaljivali starce u Borovici koji su ostali u svojim kućama vjerujući da im Armija BiH neće učiniti ništa – olakšajte malo svoju savjest i pomozite obiteljima poginulih i nestalih da pronađu svoje žrtve.“ Osvrćući se na medijske napise, osobito na pojedinim internetskim portalima u posljednjih desetak godina, novinarka Bojo i gošća Klarić upozorile su na lažne narative prema kojima su Hrvati Vareša „sami otišli“ ili da ih je planski preselio tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom. „Sama sam pročitala mnogo laži, pogotovo u ovim danima kada obilježavamo naš egzodus i progon. Pojedini portali tada pišu kako je na taj dan ‘oslobođen Vareš’. Pitam ih – od koga je oslobođen? Oslobođen je od Hrvata, od naše kulture i od ljudi koji su Vareš voljeli i koji ga i dalje vole. Uz Božju pomoć i potporu naših institucija i hrvatskog naroda ustrajat ćemo kako bi se znala prava istina – radi naših poginulih, radi povijesti i naših budućih pokoljenja, jer istinu nitko i ništa ne može promijeniti“, naglasila je Klarić.
Iako su Hrvati Vareša danas raseljeni diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske i svijeta, a članstvo Udruge se prirodnim biološkim putem smanjuje, povezanost s rodnim krajem nije nestala. Klarić je istaknula kako zbog velike raseljenosti diljem svijeta treba imati razumijevanja kada se komentira brojnost obitelji poginulih na komemoracijama, ali je izrazila uvjerenje da će svi koji su u mogućnosti u nedjelju doći na Višnjiće. Nasuprot očekivanjima mnogih da će se prognani Hrvati odreći svoga kraja, oni mu se redovito vraćaju i prenose sjećanje na svoju djecu i unuke. „Rodno mjesto natopljeno tolikom krvlju naših očeva, sinova, braće, sestara i supruga nikada se ne može zaboraviti. Ovih se dana s posebnim pijetetom i dostojanstvom prisjećamo svih njihovih žrtava. Vareš je bio i ostao hrvatski, ma tko god živio u njemu. Vareš je nekada zvan ‘Mali Rim’ i bit će to ponovno“, zaključila je Dražana Klarić na kraju gostovanja u programu Radija Herceg Bosne.
