Ivan Sajević ponovno je kandidat za Sabor Županije Središnja Bosna, instituciju u kojoj je već obnašao zastupnički mandat od 2014. do 2018. godine. Prema podacima Centra civilnih inicijativa, upravo je tijekom tog četverogodišnjeg razdoblja bio najaktivniji zastupnik Sabora ŽSB, s više od stotinu zastupničkih pitanja, inicijativa i rasprava. Nakon politički zanimljive 2018. godine, kada je s posljednjeg mjesta liste ostvario gotovo 4500 preferencijalnih glasova te kao drugi po broju glasova ipak nije ušao u Sabor ŽSB, sada se nalazi na pragu ulaska u najviše zakonodavno tijelo Središnje Bosne.
Kako komentirate sve što se dogodilo ranije i mogućnost ponovnog povratka u saborske klupe?
Mnogi su me pitali za tu famoznu priču kako sam kao najaktivniji zastupnik završio na zadnjoj poziciji te 2018. godine. Kada ste posljednji na listi, ne možete računati na prednost pozicije. Ljudi moraju pronaći vaše ime i svjesno vas označiti, a to je učinilo gotovo 4500 ljudi. Zato mi je svaki od tih glasova bio posebno vrijedan. To mi je pokazalo da su ljudi prepoznali ono što sam radio prethodne četiri godine. Na taj rezultat prije svega gledam kao na veliko priznanje ljudi. Bez obzira na konačan ishod izbora, takvo povjerenje ne može vas ostaviti ravnodušnim. Već sam i ranije kazao kako ne bih pravio neku veliku priču oko toga, navikao sam ići težim putem. Ako ispravno radite na koncu se, prije ili kasnije, stvari poslože kako treba. Ako je to tada bilo nepravedno, evo nam prilike da svi zajedno ispravimo tu nepravdu i 4. listopada obojimo krug ispred HDZ-a BiH i naših koalicijskih partnera i broja 6 na toj listi. Ovoga puta neće odlučiti preferecijalni prag, nego broj ljudi koji će svoj glas dati HDZ-u BiH i meni kao kandidatu. Povratak u saborske klube bih shvatio kao poruku ne samo meni, nego svima onima koji vjeruju da se ispravan i predan rad prepoznaje i cijeni. Činjenica da sam bio najaktivniji zastupnik u Saboru je garancija, ali i obećanje da ću na najbolji način zastupati interese svih onih koji mi poklone svoje povjerenje.
Kada danas pogledate razdoblje od 2014. do 2018. godine, što Vam prvo pada na pamet?
Moj je stav tada bio, a isti je i danas, da zastupnik mora govoriti, pitati, predlagati i tražiti rješenja. Baš kao i sve u životu i taj sam mandat shvatio vrlo ozbiljno. Nisam želio doći na sjednicu, podignuti ruku i vratiti se kući. Nastojao sam otvoriti što više konkretnih pitanja koja su mi ljudi svakodnevno iznosili i probleme lokalnih zajednica prenijeti tamo gdje se o njima može odlučivati. Nije mi cilj bio skupljati statistiku. Broj pitanja i inicijativa bio je posljedica načina na koji sam razumijevao zastupnički posao. Ako vam se javi čovjek iz Travnika, Viteza, Dobretića ili nekog drugog mjesta Središnje Bosne ukaže na problem, najmanje što možete napraviti jest pokušati taj problem institucionalizirati. Neka se o njemu govori, neka nadležno ministarstvo odgovori, neka se utvrdi može li se nešto promijeniti. Naravno da jedan zastupnik ne može sam riješiti svaki problem, ali može biti uporan. Može određenu temu držati otvorenom, tražiti odgovore i okupljati ljude oko rješenja. Politika je često proces. Nekada inicijativa ne bude prihvaćena odmah, ali je važno da je netko pokrene. Ako šutite, sigurno se ništa neće promijeniti. Zbog toga sam uvijek smatrao da aktivnost zastupnika nije sama sebi svrha. Ona mora biti alat kojim se problemi građana prenose u institucije. Ipak, ne želim danas živjeti u 2018. godini. Puno važnije od toga što je bilo jest što možemo napraviti sada.
Je li upravo zbog toga Vaša nova kandidatura na neki način nastavak te priče?
Na neki način se može tako kazati. Iako sam proteklih godinabio savjetnik u ministarstvu obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa, gdje sam predvodio niz značajnih projekatazastupničke klupe i politika su ipak ostali svojevrstan izazov, a rekao bih i nezavršena priča. Nakon 2018. godine nastavio sam aktivno djelovati u društvenom, kulturnom i javnom životu, a u međuvremenu sam imenovan i članom Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Ipak, činjenicu da mi je tada toliki broj ljudi dao osobno povjerenje sigurno nosim sa sobom. Ona mi govori da je ono što sam radio imalo smisla. Sada ponovno izlazim pred iste te ljude i pred jednu novu generaciju birača. Oni će odlučiti jesam li svojim dosadašnjim radom zaslužio novo povjerenje. Ne mislim da bilo kome pripada mandat unaprijed. Mandat uvijek daju birači i tako treba biti.
Spomenuli ste da ste član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Što Vam predstavlja to imenovanje?
To prije svega doživljavam kao odgovornost i priznanje, ali i kao priliku. Savjet je mjesto na kojem predstavnici Hrvata iz Bosne i Hercegovine i drugih dijelova svijeta mogu izravno govoriti o položaju svojih zajednica i o odnosima s Republikom Hrvatskom. Za mene je posebno važno da se u tom institucionalnom okviru mogu artikulirati potrebe Hrvata Središnje Bosne, Lašvanske doline i cijele Bosne i Hercegovine. Imamo brojna pitanja u kojima je suradnja institucija u BiH i Republici Hrvatskoj iznimno važna – od obrazovanja i kulture, preko gospodarstva i prekogranične suradnje, do demografije i potpore projektima od značaja za lokalne zajednice.
Može li članstvo u Savjetu konkretno koristiti sredinama iz kojih dolazite?
Samo članstvo samo po sebi ne rješava ništa. Vrijedi onoliko koliko ga čovjek iskoristi. Moj je cilj probleme i projekte iz naših sredina predstavljati tamo gdje za njih postoji interes i mogućnost institucionalne potpore. Republika Hrvatska već godinama snažno podupire brojne projekte Hrvata u Bosni i Hercegovini. Važno je da srednja Bosna bude aktivna, da imamo kvalitetne projekte i da znamo jasno predstaviti svoje potrebe. U ovom trenutku Središnja Bosna ima 4 projekta od strateškog značaja Vlade Republike Hrvatske, koja je proteklih godina izdvojila nekoliko milijuna eura za našu Hrvatsku bolnicu dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, Katolički školski centar „Petar Barbarić“ u Travniku, izgradnju osnovne škole u Fojnici, a od ove godine i za Franjevački samostan u Jajcu.
Često govorite o društvenom angažmanu izvan politike. Koliko Vas je taj dio života oblikovao?
Vjerojatno više nego sama politika. Godinama sam radio u medijima, sportu i kulturi. Kada ste stalno među ljudima, vidite da stvarni život ne funkcionira prema političkim priopćenjima. Ljude zanimaju posao, škola za njihovo dijete, cesta do kuće, zdravstvena zaštita, mogućnost da mladi ostanu ovdje, da obitelj od svojega rada može normalno živjeti, ali i da imaju društvene sadržaje. Takvo iskustvo vas prizemlji. Mislim da političaru može samo koristiti kada ima život i izvan politike.
Kako danas vidite položaj Hrvata u Lašvanskoj dolini?
Hrvati Lašvanske doline nisu statistika. To su obitelji, škole, župe, udruge, gospodarstvenici, sportaši, umjetnici i ljudi koji desetljećima grade ovaj kraj. Naš narod ovdje ima duboke korijene i snažne institucije, ali imamo i vrlo ozbiljne izazove.Najveći su demografija i odlazak ljudi. Kada izgubite stanovništvo, svi ostali problemi postaju još teži. Zato moramo stvarati uvjete za rad, obrazovanje, stanovanje mladih obitelji i razvoj lokalnog gospodarstva. Raduje činjenica da se sve veći broj naših mladih, ali i obitelji odlučuje na povratak. Na nama je da pokušamo stvoriti još bolje okruženje i uvjete za povratak, odnosno život na ovim prostorima. Uz to, za Hrvate u ovim sredinama važna su pitanja pune institucionalne ravnopravnosti, obrazovanja, kulture, jezika i mogućnosti da sami odlučuju o pitanjima koja su važna za njihov identitet i budućnost. Županije smatram prevažnima, puno značajnijima nego Federaciju. Županije su u ovom trenutku jedini, kakav-takav, jamac ravnopravnosti, i ne samo naroda, nego i lokalnih zajednica.
Ako ponovno uđete u Sabor ŽSB, možemo li očekivati isti stil rada kao u mandatu 2014.–2018.?
U najmanju ruku isti, a nadam se još kvalitetniji. Danas imam više iskustva nego prije desetak godina. Bolje poznajem institucije, procedure i mogućnosti koje zastupniku stoje na raspolaganju. Ali jedno se neće promijeniti: ne bih mogao sjediti u Saboru i šutjeti. Ako ljudi nekome daju povjerenje, onda imaju pravo očekivati da će njihov zastupnik biti aktivan, dostupan i da će obrazložiti što je radio tijekom mandata. Brojrasprava, pitanja i inicijativa nikada nije bio cilj. Ako bude potrebno postaviti stotinu pitanja, postavit ću ih. Ako deset kvalitetnih inicijativa može riješiti deset velikih problema, to će biti mnogo važnije. Mjerilo mora biti rezultat, a ne statistika. Ali zastupnik svakako mora koristiti instrumente koji su mu na raspolaganju. U protivnom postavlja se pitanje zašto je uopće tamo. Dobar zastupnik mora biti dostupan ljudima, mora poznavati probleme sredine iz koje dolazi i mora imati hrabrosti te probleme otvoriti. Na kraju mandata mora moći stati pred ljude i pokazati što je konkretno radio.
Što biste poručili biračima koji se još sjećaju 2018. godine i više od četiri tisuće glasova koje ste tada dobili?
Prije svega – hvala im. Taj rezultat nikada nisam zaboravio i uvijek sam ga doživljavao kao veliko povjerenje, ali i obvezu.Ne bih od ljudi tražio da danas glasaju na temelju onoga što se dogodilo prije osam godina. Volio bih da pogledaju cijeli moj dosadašnji rad, ono što sam napravio kao zastupnik, ali i sve ono što sam napravio izvan politike. A onda neka sami odluče. Na koncu, sve one koji me podržavaju pozivam da svoje povjerenje poklone Darijani Filipović, za hrvatsku članicu predsjedništva. Darijanu poznajem jako dobro idugogodišnji smo prijatelji. Maksimalno je predana onomu što radi, sasvim sigurno ima dovoljno iskustva i znanja, a i snage obnašati dužnost hrvatske članice predsjedništva. Tijekom protekle kampanje bila je izložena najprimitivnijim vrijeđanjima, ali pokazala je dostojanstvo i sposobnost nositi se sa svim podmetanjima i siguran sam kako ćemo na koncu njezinog mandata biti svi ponosni na nju.
