Mara Džaja, majka nestalog Nike Džaje iz Bugojna, preminula je u 94. godini života, nakon više od 33 godine čekanja i neizvjesnosti. Do posljednjeg dana pitala je za svojim sinom, nadajući se da će saznati gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci i napokon ga dostojno pokopati.
Sudbina obitelji Džaja još je jedan bolan podsjetnik na neriješenu sudbinu nestalih Hrvata Bugojna i patnju njihovih obitelji koje desetljećima čekaju istinu. Jedan od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima Bugojna tijekom rata bila su nasilna odvođenja zatočenika iz logora pod nadzorom Armije BiH. Kroz te je logore prošlo oko dvije tisuće hrvatskih zatočenika, a za posmrtnim ostacima dijela nasilno odvedenih osoba i danas se traga. Prema podatcima Udruge obitelji poginulih i nestalih Hrvata Bugojna, od skupine 21 nasilno odvedenog logoraša za njih 15 još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci.
Među njima je i Niko Džaja, zapovjednik Prve bojne Brigade HVO-a „Eugen Kvaternik“ Bugojno. Njegovi suborci pamte ga kao hrabrog vojnika koji je sudjelovao u obrani svojega naroda i Bosne i Hercegovine od srpske agresije. Obrambene crte prema srpskim snagama postavio je na području Prusca, između Bugojna i Donjeg Vakufa. U jesen 1993. godine Niko Džaja nasilno je odveden iz logora u Pruscu, zajedno s Mihovilom Strujićem. Od tada im se gubi svaki trag, a njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. „Zadnje pismo od Mihovila primila sam početkom rujna 1993. godine, prije nego što su on i Džaja odvedeni u nepoznato iz istog logora, iz Prusca. I nakon 33 godine i dalje tragamo za tijelima 15 nasilno odvedenih logoraša, dok njihovi očevi i majke umiru“, kazala je Dijana Strujić, supruga nestalog Mihovila Strujića i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Hrvata Bugojna.
Nakon smrti Mare Džaje, na pronalazak posmrtnih ostataka svojih sinova i dostojan pokop čekaju još samo roditelji nestalih Nikice Miloša i Nikice Miloša Kardelja.
Više od tri desetljeća čekanja
Iako je doživjela 94 godine, Mara Džaja nije dočekala pronaći i pokopati sina. Za njega je pitala sve do posljednjih dana, a preminula je teško bolesna u bolnici u Mostaru. Uz nju je tijekom svih tih godina bio unuk Branimir, Nikin sin, koji je kao dvanaestogodišnjak nestalom ocu posvetio pjesmu jednostavna naslova „Želja“. U njoj je izrazio najveću dječju nadu – da će se otac vratiti iz rata, ponovno doći kući i zagrliti ga. „Vratit će se tata iz rata, pokucat na vrata sobe sina izbjeglice i poljubiti njegovo uplakano lice“, napisao je tada dječak Branimir Džaja.
Branimir je s bakom Marom više od 33 godine čekao povratak svojega oca, dijeleći s njom tugu, neizvjesnost i teret godina koje su prolazile bez odgovora. Mara Džaja tako je postala još jedna majka koja je otišla s ovoga svijeta ne saznavši gdje počivaju posmrtni ostaci njezina djeteta. Njezina smrt ponovno otvara pitanje koje obitelji nestalih Hrvata Bugojna postavljaju desetljećima: gdje su njihovi najmiliji i zašto se još uvijek ne otkrivaju mjesta na kojima su njihova tijela skrivena?
Mara Džaja bit će pokopana u petak, 16. listopada, na katoličkom groblju Sultanovići u Bugojnu.
