Dokumentarni film ,,Praznine” sinoć je u Vitezu premijerno predstavljen.
Film ,,Praznine” redateljice Anele Križanac priča priču o ubijenoj djeci u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini, tragičnu priču od Posavine do Središnje Bosne.
Prema njezinim riječima, ovaj film snažno je obilježio njezin život. Svaka nova priča iznova ju je duboko razarala, ali i davala novu snagu da nastavi snimati. Posebne zahvale usmjerene su roditeljima što je uopće došla upitati za njihovu djecu nakon toliko godina, bacala su me na koljena, navodi. Njihova ubijena djeca otprilike su njeni vršnjaci, a kako kaže, bili smo pod istim nebom u istom paklu rata. ,,Oni su ubijeni, ja sam preživjela.”
Anela dalje ističe, ako je išta danas mogla učiniti, onda je mogla napraviti film koji će biti njihov oduzeti glas i njihov produženi krik. Krik koji će nas upozoravati na besmisao rata. Ikad!
Sadržaj filma proistekao je iz razgovora sa roditeljima i braćom ili sestrama ubijene djece, što je posebno dotaknulo, najprije Anelu kao redateljicu, a večeras i svakog gledatelja ponaosob. U trenucima kada je i ona tiha filmska glazba, dodatno utišana, dvoranom se mogao čuti jecaj, a na licima vidjeti izmamljene suze, jer je prekinuta dječja igra, nešto, na što i nakon toliko godina nitko ne može ostati ravnodušan.
Baš onako kako je i redateljica ovoga filma rekla: ,,Ljudima koji dostojanstveno žive svoj bol trebamo biti zahvalni. Svi oni su me oduševili snagom i mirom kojeg imaju”, tako će se i redakcija portala viteški.ba zahvaliti svima njima, ali i filmskoj ekipi, koju čine Anela Križanac koja potpisuje scanarij i režiju, Jakovu Sušac kao snimatelju i montažeru, Nikoli Matošević autoru glazbe, te Alojzu Čakariću i Ivanu Križancu kao snimateljima tona, zatim autoru plakata filma, Dejanu Pranjkoviću, koja nam je poklonila ovaj film. Poklonila, upravo zbog njih, te prerano prekinute mladosti, da ih se sjećamo, a roditeljima za snagu, za dalje.
