Na hladnom jutarnjem zraku nedaleko od zgrade Općinskog suda u Travniku jučer su se okupili bivši radnici Vitezita – njih pedesetak, većinom srednje i starije životne dobi. Umorni, ali odlučni. U rukama drže transparente s porukama: “Okončajte stečaj”, “Platite nam dugovanja”, “Gdje su naši doprinosi?”
Zvuk automobila na prometnoj cesti nadjačava njihove povike, ali izraz na njihovim licima govori sve – ovo više nije samo prosvjed, ovo je vapaj za dostojanstvom.
„Radili smo godinama u najtežim uvjetima, sad nas tretiraju kao brojeve u papirima“, kaže Frano, bivša radnik pogona eksploziva. „Zubak je uplatio novac, a mi ništa od toga nismo vidjeli. Tri godine čekamo. Neki naši kolege su u međuvremenu preminuli – bez penzije, bez zdravstvenog.“
Podsjetimo, tvornicu Vitezit, nekad strateško poduzeće u sektoru obrambene industrije, prije tri godine kupilo je poduzeće WDG promet na čelu s Matijasom Zubakom. Kupac je uplatio 10,8 milijuna maraka, no novac do radnika nikad nije stigao. Zašto?
„Ne mogu potpisati podjelu sredstava dok se ne uplati porez na nekretnine“, tvrdi stečajni sudac Ivo Žabić. Riječ je o iznosu od 500.000 KM, koji kupac još nije podmirio. I predsjednik Općinskog suda Travnik, Goran Dujić, stao je iza iste tvrdnje: bez poreza – nema podjele.
Ali pravni zastupnik WDG prometa, odvjetnik Ivan Matišić, ima drugačiji pogled na situaciju: „Taj porez nije pravna zapreka da se radnicima podijeli novac. Kupac je spreman preuzeti objekt, pokrenuti proizvodnju i investirati. Ali mora mu se omogućiti uvođenje u posjed i dovršetak postupka.“
Na prosvjedu nema političara, nema kamera velikih medijskih kuća. Samo šutnja i nezadovoljstvo. I dok institucije prebacuju odgovornost s jedne adrese na drugu, radnici čekaju – neki već bez nade. „Ne tražimo milostinju, tražimo ono što smo zaradili“, kaže Bono, bivši vatrogasac u poduzeću. „Ako nas ni sud, ni država ne čuju – što nam ostaje?“ Za sada – samo čekanje. I novi prosvjedi, možda masovniji. A pravda? Ona je, čini se, još uvijek – na čekanju.
