U zeničkom naselju Crkvice, na 31. obljetnicu utemeljenja zeničke brigade HVO-a “Jure Francetić“, obilježen je i Dan branitelja Grada Zenice, pripadnika HVO-a, ali i HOS-a i MUP-a. Misu u crkvi Blažene Djevice Marije u Crkvicama predvodio je mons. Tomo Knežević, uz sudjelovanje mjesnog župnika vlč. Andreja Lukanovića. Mons. Knežević i sam je osjetio put brigade najprije na prostorima zeničke kotline, a nakon toga i Lašvanske doline, gdje su pripadnici zeničke brigade u zajedništvu s drugim brigadama HVO-a u BiH nastavili ratni put braneći svoj hrvatski narod, a potom i domovinu BiH, braniteljima je spremnost i zauzetost koju su pokazali iz ljubavi prema vlastitom domu, obitelji i Domovini, ne žaleći ni vlastite živote.
– Zenička dolina i njezini poginuli sinovi ugradili su se u našu opstojnost, ostanak i povratak na zeničke i druge srednjobosanske prostore. Euharistijsko slavlje s našim osobnim i zajedničkim molitvama najbolji su način zahvale onima koji su darovali svoje živote -poručio je mons. Knežević. Od crkve do spomen-obilježja u Crkvicama organiziran je mimohod, a potom su brojna izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće uz prigodno opijelo. Uspomenu na Domovinski rat i postrojbe HVO danas čuvaju udruge proistekle iz Domovinskog rata, a domaćin okupljanja u povodu Dana branitelja Zenice su bile UDVDR-a i Udruga ratnih zatočenika Grada Zenice. Danu branitelja su nazočile brojne braniteljske udruge županijskih i općinskih razina i izaslanstava iz Usore, Jelaha, Žepča, Komušine, Viteza, Busovače i Travnika te general Ilija Nakić i Ivo Tadić, izaslanici u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.
Zenički su Hrvati, naglašeno je i ovom prilikom, ponosni su na svoj doprinos obrane doma i domovina Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Put zeničkog HVO-a bio je težak i trnovit, ali njegovi pripadnici njime su koračali časno.
– Kroz krizne stožere počelo je prvo organiziranje, obuka i odlazak na ratišta u Republiku Hrvatsku. Polako se prelazilo u seoske straže i postrojbe koje su imale zadaću braniti grad i rodnu grudu. Formiranjem prostornih bojni na teritoriju grada Zenice krenulo se na ratišta daleko od doma – od Jajca, Travnika, Vlašića, Komušine i svugdje gdje je u to vrijeme bilo potrebno da bi se zaustavile srpske snage koje su imale nakanu da zauzmu BiH. U prosincu 1992. formira se brigada HVO-a manevarskog tipa koja nastavlja svoje ratne zadaće umjesto ranijih prostornih bojni. U vrijeme aktivne obrane od ”VRS” nije se očekivalo da ćemo biti napadnuti od ”saveznika” u rođenom gradu. Od početka 1993. snage Armije su se okrenule na plan “B”, a on se sastojao u nadoknađivanju izgubljenog od Srba nauštrb Hrvata središnje Bosne. A to su najprije osjetili Hrvati Zenice – kaže Željko Ljubanić, jedan od zapovjednika brigade HVO-a u Zenici. Provedbu plana “B” Armije R BiH također su prvi na svojoj koži osjetili Hrvati Zenice. U selu Dusina koje pripada Zenici u siječnju 1993. godine počinjen je prvi masovni zločina nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini. Nepuna tri mjeseca poslije, 15. travnja 1993., HVO i zenički Hrvati postaju mete sveopćeg napada daleko brojnije Armije R BiH kojemu je prethodilo uhićenje zapovjednika brigade Živka Totića i ubojstvo njegove pratnje od mudžahedina, pripadnika 3.korpusa Armije R BiH.
Od 18. travnja 1993. Zenica prestaje biti grad Hrvata, protjeruje ih se više od 12.000 od ranijih 25.000. Ubijaju se vojnici i civili, čine se ratni zločini nad Hrvatima, a više od 600 vojnika i civila zatvara se u zeničke logore. Unatoč svemu, pripadnici brigade nastavljaju se boriti na prostorima Travnika, Lašvanske doline, Uskoplja i svugdje gdje je bilo potrebno. Zeničke postrojbe dale su ogroman doprinos veliki obrani ovih prostora te kasnije preustrojem sudjeluju i u svim operacijama koje su bile preduvjet prestanku ratu te zaraćene strane u BiH dovele za pregovarački stol koji je rezultirao potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma. Kroz zeničku Brigadu HVO-a prošlo je oko 2000 branitelja grada Zenice, 135 ih je poginulo, dvojica se vode kao nestali, oko 150 je ranjenih, a više od 600 je završilo u logorima.
