Novotravničanka, Nikol Vrhovac, svojom objavom na društvenim mrežama, a koju je dostavila i medijima, izazvala je veliku dozu empatije i suosjećajnosti brojnih stanovnika Lašvanske doline, ali i šire regije pri čemu je podijelila priču o vlastitom iskustvu nakon poroda u kojemu je izgubila bebu.
Kako navodi njen osnovni motiv objave bio je apelirati na sve ostale žene i porodilje na stvari koje se događaju u zdravstvenim ustanovama, pri čemu iz svojih kritika izuzima dio medicinskog osoblja.
„Jednostavno, imala sam potrebu podijeliti svoje iskustvo koje me duboko pogodilo i promijenilo moj pogled na zdravstvo, a možda može pomoći i drugim ženama koje se nalaze u sličnim situacijama. Naime, nedavno sam prošla kroz tragediju koja je bila ne samo gubitak djeteta, nego i trauma koja će me pratiti cijeli život. Nažalost, izgubila sam dijete pri porodu u bolnici. Ova tragedija ostavila me s mnogim nejasnoćama, ali mislim da je važno podijeliti svoje iskustvo kako bismo svi bili svjesniji važnosti pažljivog praćenja trudnoće i poroda“, kazala je Nikola.
Navodi kako je njezina trudnoća od početka bila uredna, bez ikakvih problema. Posljednjih 20 dana prije poroda redovito je, kako govori, išla na kontrole u bolnicu, gdje su doktori pratili njen i bebin status.
„Smatram kako je problem nastao jer se cijelo vrijeme forsirao prirodni porod, bez ikakvog induciranja iako su postojali čimbenici koji su mogli negativno utjecati na ishod istog kao što su: prenesena trudnoća (po UZV 10 dana, po mjesečnici 22 dana), visoko pozicionirana beba, 10 dana prije poroda zrela posteljica- grade tri, sužen CTG djeteta. Na kraju, pri samom porodu došlo je do prijevremenog odvajanja posteljice, što je dovelo do gušenja bebe. Zbog toga sam završila na hitnom carskom rezu“, navela je u objavi je Nikol Vrhovac.
Kada se probudila iz narkoze obaviještena je, kako je dijete nažalost, preminulo. „Sljedećih pet dana tijekom mog boravka u bolnici nisam dobila nikakvu psihološku pomoć, niti ikakvu potporu koja bi mi pomogla. Ovim putem želim apelirati na sve doktore i babice da nas trudnice ne gledaju kao brojeve, već kao žene koje prolaze kroz izuzetno zahtjevno i izazovno razdoblje. Ovdje moram odati i čast izuzecima, dijelu zdravstvenog osoblja koje je svoj posao obavilo itekako profesionalno. No, ipak, držim kako je najmanje što zdravstveno osoblje može učiniti jest kontaktirati obitelj i obavijestiti ih o smrti djeteta, a ne očekivati od porodilje, koja je u šoku i stresu, da to učini sama“, zaključuje sugovornica i dodajte kako ju je dodatno potresla procedura u vezi s pristupom muža prilikom poroda, koji je izrazio želju da bude uz suprugu, što se na koncu nije dogodilo.
S posebnim žaljenjem Nikol navodi kako ju je ovo iskustvo ostavilo s mnogim pitanjima o tome što je sve moglo biti učinjeno drukčije, ali želi ga podijeliti kako bi se podigla svijest o važnosti pravovremenog i pažljivog praćenja trudnoće, posebno u slučajevima kada je prenesena trudnoća u pitanju.
„Zahvaljujem svima na podršci i ljubavi koju sam primila, i nadam se da će moj glas pomoći da se bar nešto promijeni u načinu na koji se pristupa trudnicama i porodiljama u bolnicama“, stoji u objavi i pismu koje nam je Nikol Vrhovac dostavila.
