U subotu, 10. lipnja 2023. godine na spomen obilježju ,,Osmica”, podignutom u znak sjećanja na osam ubijenih viteških mališana obilježena je 30. obljetnica jednog od najstrašnijih zločina Armije RBiH kada je život izgubilo osmero hrvatske djece iz Viteza. Ovo je ujedno i jedan od najtužnijih dana u hrvatskoj povijesti.
30. obljetnicu Vitežani, ali i drugi stanovnici BiH te Republike Hrvatske su obilježili s posebnim pijetetom uz polaganje cvijeća, paljenje svijeća te misom koju je predvodio viteški župnik fra Velimir Bavrka, tijekom koje je naglasio kako pravi dijalog koji vodi pomirenju počiva na prihvaćanju istine.
Prije 30 godina pripadnici Armije R BiH su minobacačkom granatom prekinuli dječju igru te ubili: SANJU GARIĆ, MILANA GARIĆA, DRAGANA RAMLJAKA, DRAŽENA ČEČURU, BORISA ANTIČEVIĆA, SANJU KRIŽANOVIĆ, AUGUSTINU GREBENAR I VELIMIRA GREBENARA.
Ovaj strašan ratni zločin dogodio se u viteškom prigradskom naselju Podgradina, gdje nikada nije bilo vojske ni vojnih objekata. Iako su to pripadnici Armije RBiH znali, ipak su granatirali ovo mirno prigradsko naselje u vremenu kada je na snazi bilo primirje. Inače, dan ranije, 9. lipnja 1993. su načelnik Glavnog stožera HVO-a general Milivoj Petković i načelnik Glavnog stožera Armije BiH general Rasim Delić u Kiseljaku sastavili sporazum o prestanku sukoba. Ipak, poslije zločina, zbog ratne situacije, djeca su ukopana prije svitanja, i to samo nekoliko sati nakon stradavanja, između dva i tri sata ujutro, 11. lipnja 1993. Za ovaj užasan zločin još nitko nije odgovarao, a da je profesionalnosti, pravde i pravice, pa i ljudskosti, do odgovornih ni sada, 29 godina kasnije, ne bi bilo teško doći jer postoje brojni dokazi i video snimci koji jasno upućuju na nalogodavce i izvršitelje ovoga djela koje se može karakterizirati poraz ljudskosti i civilizacije. Dokazi su odmah prezentirani domaćoj i svjetskoj javnosti te nadležnim organima koji unatoč tome ne podižu optužnice i ne procesuiraju odgovorne. I sam poziv na pravdu kod Vitežana i obitelji poginulih izaziva podsmjeh jer sve tako jasno no ipak domaće pravosudne institucije ostaju slijepe i nijeme na nevjerojatnu ljudsku tragediju.
