Večeras od 19,30 u Novom Travniku pričaju se priče s planine Ararat!
Ekipu koja je sudjelovala u ovom nesvakidašnjem događaju činilo je 6 planinara iz Viteza i Novog Travnika: Ana Eldić, Dragan Mamuša, Dragan Piliškić, Nenad Rajić, Ivo Bavrka-Iveško i Miroslav Kajiš. Zanimljivo je da je Iveško bio taj koji je sve animirao samim time što se prvi prijavio, a ostali su se „nadoštiklali“. Naime, usponom na Ararat, Iveško je namjeravao proslaviti 20 godina od svog uspona na Mont Blanc.
Put od Sarajeva do Istambula, pa dalje cca 1300 kilometara prema istoku ih je čekala cijela jedna oblast najstarijeg ljudskog djelovanja – istočna Anadolija, a u njoj i njihov cilj – veličanstveni Ararat, sveta planina, za koju se govori da je bila mjesto zaustavljanja Noine Arke. Ararat se i pored toga veže uz nebrojene mitove i legende.
Planina Ararat s 5.137 m nadmorske visine, najviši je vrh Turske, na krajnjem je istoku udaljen 16 km od Irana, a 32 km od Armenije. Njegov parnjak je, tek neznatno udaljen, Mali Ararat s visinom od 3.896 m.
Nije ni čudno što niti jedna druga planina nema takav mistični značaj kao Ararat, iako je mnogo tzv. svetih planina u svijetu. Priča o Noinoj arci do nas nije samo došla preko Biblije i Kur’ana, nego se spominje i u lokalnim predajama. Inače, ova planina predstavlja mjesto u mitološkom imaginariju gdje je započelo drugo stvaranje svijeta sa preživjelima iz potopa.
Lokalni folklor je velikom Araratu dao obličje orla, a Malom Araratu obličje zmije, i to nakon borbe u kojoj je zmija uzurpirala pravo orla na Veliki Ararat, te zbog toga biva prognana na Mali Ararat. Borba orla i zmije, orla kao oličenja nebeskih, a zmije podzemnih sila, mitologem svugdje prisutan u svijetu, je našao i ovdje pozornicu, a po nekima predstavlja unutarnju borbu u samom čovjeku.
Kada gledate Ararat s ove točke, jedna od emocija koja vas obuzme je i – tuga, koliko god to neshvatljivo bilo. Turci inače Ararat zovu Agri Dagi, što u prijevodu znači planina boli ili planina tuge. Na staroturskom to znači i uzvišeni, ali je zbog fonetske sličnosti pojmova, a izgleda i semantičke, naziv dobio slično značenje. U armenskom folkloru Ararat je poznat i kao Crna planina i Mračna zemlja, što odgovara njegovom izgledu.
Pogled odavde je bio predivan, prostranstva Armenije, Irana i Turske bila su vidljiva kao na dlanu. Armeni Ararat zovu Masis što na staroarmenskom znači „sveti“, a njegov duh zovu Kajs.
Kajs nam je izgleda, dopustio da se popnemo na vrh (ili smo ga uhvatili na spavanju), ali se i upravo probudio da nam pokaže svoju drugu stranu u obliku nadolazećeg nevremena koje je polako nastupalo kako je dan odmicao. Vodiči su nas doslovno tjerali sa vrha na silazak.
Sumerski mitološki junak Gilgameš je, u potrazi za besmrtnošću došao do Ararata. Veliki Aleksandar Makedonski također. Ovdašnje planine u drugim mitovima predstavljaju planine mraka i noći, i nalaze se na putu prema nebesima, u zemlji besmrtnika. Predstavljaju mjesto dodira različitih kozmičkih ravni – zemaljske, podzemne i nebeske, a samim tim i mjesto prijelaza iz jednog svijeta u drugi.
Za nas, ovaj uspon i jeste izgledao upravo tako, barem po impresiji koju je ostavio na nas – od ugodnog, zemaljskog prizora, prešli smo preko pustoši, da bismo na kraju svjedočili nebeskim prizorima na samome vrhu.
Ovo i još puno toga dođite i poslušajte na prezentaciji koja slijedi za večeras 16.09.2021. godine u Novom Travniku, Osnovna škola u 19,30 sati.
Izvor: Fb Planinarsko društvo KUK Novi Travnik
