Nakon saslušanja više svjedoka Tužiteljstva BiH, uglavnom preživjelih logoraša, te čitanja iskaza onih koji su u međuvremenu preminuli pred Sudom BiH, ovih dana nastavljeno je suđenje ratnim čelnicima bošnjačkog vojnog i političkog vrha u Bugojnu – Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije BiH, i Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna, koje se tereti za zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima, pripadnicima HVO-a iz Bugojna, piše Večernji list BiH.
Kraj dokaznog postupka
Tužiteljstvo je za kraj dokaznog postupka kao svjedoka odlučilo saslušati Martina Frančeševića, vještaka vojne struke. U svome iskazu Frančešević se, uz ostalo, osvrnuo i na nadležnosti, odnosno upletanja Ratnog predsjedništva s Mlaćom na čelu u vojnu organizaciju i njezine strukture. Navod iz Mlaćina dnevnika o “postupanju s ekstremnim dijelom HVO-a” od 22. srpnja 1993. godine, u kojem stoji: “zvanično – ne smijemo imati civilnih zarobljenika” i “tajno – ekstremni dio zarobljenika da se likvidira”, jasno potvrđuje kako je predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna u ratu bio u pravom smislu riječi gospodar života i smrti. Pri tome je često uzimao i ovlasti koje su isključivo trebale biti u nadležnosti vojske koja ga je slušala bez pogovora. Iako su bili na sjednicama Ratnog predsjedništva, predstavnici vojnih struktura nikad se nisu usprotivili odlukama Ratnog predsjedništva Bugojna, među kojima su i one koje se odnose na smještaj zarobljenika, formiranje logora, imenovanje upravitelja logora, a jedna od odluka bila je i zahtjev za smjenu zapovjednika Vojne policije, što je isključivo nadležnost vojnih struktura, posvjedočio je Frančešević.
Iz Mlaćina dnevnika, kazao je, proizlazila su rješenja i odluke koje su vojne strukture provodile bez pogovora. Jedna od njih mogla bi biti i odluka da se 150 zarobljenika iz Bugojna, po odluci i informaciji koju uime zapovjednika OG Zapad potpisuje Kemal Džafić, prebaci u Kazneno-popravni dom u Zenicu. Oni koji su ocijenjeni kao ekstremni ostali bi u Bugojnu, gdje ih je čekala likvidacija, dok bi ostali bili prebačeni radi eventualnog suđenja u Zenici. Do prebacivanja, međutim, nije došlo, prema službenoj verziji događaja, zbog kvara na vozilu. Razlog zbog kojeg skupina od 150 zarobljenika, pripadnika HVO-a, nikad nije došla do Zenice je što se željelo još jednom pretresti ima li među njima onih koji su označeni kao “ekstremni”, svjedoče preživjeli logoraši.
Pozivajući se na izvješće Službe vojne sigurnosti, vještak Frančešević je kazao kako zatvorenici nisu otputovali u Zenicu jer nije bilo odobrenja Ministarstva unutarnjih poslova i Ratnog predsjedništva, po čijem je nalogu Služba vojne sigurnosti trebala “obraditi” zatvorenike, dostaviti popis na osnovi kojeg bi Ratno predsjedništvo zauzelo stav. I ovaj primjer potvrđuje da su se nadležnosti vojnih i političkih struktura često preklapale, ali nikad nisu rezultirale međusobnim sukobima i neslaganjima jer cilj je bio isti – etnički očistiti Bugojno od Hrvata progonom, ubojstvima, pljačkom, ali i logorima za Hrvate koji su bili važan dio plana. Najugledniji zarobljenici na kraju su odvedeni u nepoznato i likvidirani, a za tijelima njih 15 još se traga.
Tko ih je štitio i zašto?
I Mlaćo i Cikotić cijelo su vrijeme uživali zaštitu bošnjačkog političkog vrha, ali i dijela međunarodne zajednice. Suđenje se nastavlja 8. travnja, kada će vještaka vojne struke ispitati i obrana optuženih koja bi prvi put mogla biti suočena s dvojbom koji od godinama štićenih treba imati veći teret odgovornosti za zločine nad hrvatskim zarobljenicima – Mlaćo ili Cikotić.
Prema optužnici, Dževada Mlaću tereti se da je u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Selmu Cikotića, kao zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH, da nije spriječio podređene pripadnike ni poduzeo mjere na njihovu kažnjavanju zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika. Na teret mu je stavljeno i odvođenje hrvatskih zarobljenika na prinudne radove na prve crte obrane, gdje su neki poginuli, a neki od njih su ranjeni.
