Toma Zdravković ostati će upamćen kao boem, pjesnik i pjevač, koji je iza sebe ostavio pregršt pjesama koje “kidaju dušu”, a nemalo pjesama posvetio je svojim ljubavima.
Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku, Nadu, Jelenu, Anđelu, Anu, Aleksandru, Dijanu, Fatimu, Mirjanu, Martu, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio smrtno zaljubljen, posvetio najtužniju pjesmu.
Najtužnija pjesma Tome Zdravkovića napisana je i samo jednom otpjevana za jednu Slavicu plave kose i plavih očiju. U pitanju je pjesma “Buket belih ruža” koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitvino krije najtužniju, štoviše, jezivu istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je umrla ne napunivši 20 godina.
Sve je počelo dok je pjevao u tuzlanskom hotelu “Bristol” kada je ugledao vitku plavušu Slavicu i odmah se zaljubio.
Toma je toliko volio Slavicu da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osjećanja.
“Mojoj prvoj probi nazočili su nogometaši Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podmjehivali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primijetio da Slavica sjedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora da zaobiđe neke prijateljice. Što sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela “Balkan”, a ona se pojavila tek poslije ponoći”, kasnije je ispričao Zdravković.
Kada je 1963. godine pjevao na Crnogorskom primorju dobio je telegram u kojem ga je ljekar koji je liječio Slavicu obavijestio da je ona teško, neizlječivo bolesna i da želi da ga vidi. Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma.
Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije, stigao mu je novi telegram kojim je obavješten da je njegova ljubav umrla.
“Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svježu humku, tek da položim buket bijelih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opijelo… A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama u plavim farmericama, izgledala je kao prava ”baba roga”, pričao je Toma objašnjavajući kako je nastala pjesma “Buket belih ruža”.
Pjesmu poslušajte u videu u nastavku:
