Stigla nam je tužna vijest da je u ponedjeljak, 24. veljače, poslije kratke bolesti u Banjaluci umro Jozo Bilić, prvi viteški novinar. Viteški Drnišanin Jozo Bilić rođen je u Rakovu Selu u općini Drniš 5. rujna 1935. godine. Uz Jozu su njegovi roditelji Petar i Ana imali još četiri sina i tri kćeri. Drugi svjetski rat i ratna stradanja, potom neimaština i nezaposlenost, a i „škrta“ zemlja, kako piše Viteški.ba, nije mogla prehraniti brojnu obitelj primorala je mnoge iz tih krajeva da s punoljetnošću sele diljem bivše države, trbuhom za kruhom. Jozo je 1953. krenuo u Bosnu, u Vitez.
Ovdje je sa srednjoškolskim obrazovanjem odmah dobio posao u ugostiteljsko-turističkoj tvrtci „Kruščica“, ali se nastavio školovati i uključivati u društveni i politički život. Godine 1957. primljen je kao dopisnik u tjedne novine „Naša riječ“ iz Zenice, a ubrzo dobiva angažman i u dnevnom listu „Oslobođenje“ iz Sarajeva. To je podatak kojim utvrđujemo važnu činjenicu za lokalnu, lašvansku povijest: Jozo Bilić prvi je viteški profesionalni novinar.
Tih godina Jozo je u naponu fizičke i intelektualne snage pa marljivo radi i dobiva nove angažmane. Postaje dopisnik „Sportskih novosti“ iz Zagreba, „Sporta“ iz Beograda i „Večernjih novina“ iz Sarajeva te redovit suradnik „Radio Zenice“ i „Radio Sarajeva“. Za svoju predanost poslu i savjestan trud u više je navrata primao nagrade i priznanja. Sudjelovao je i u osnivanju viteškog tjednog lista „Viteški vjesnik“, u kojem radi kao novinar i član redakcije sve do rata početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je i list prestao izlaziti.
Jozo Bilić bio je i veliki zaljubljenik u sport. Pisao je o viteškom nogometnom klubu i izvještavao za mnoge medije. Volonterski se uključio u rad kluba i skoro punih 50 godina u njemu je bio na raznim funkcijama – tajnik, dugogodišnji član uprave, a u tri mandata i predsjednik kluba. Po predanosti i ljubavi prema NK „Vitez“ sjećaju ga se svi koji su na bilo koji način, posredno ili neposredno, bili vezani uz ovaj najstariji i najpopularniji viteški sportski kolektiv. Zahvaljujući radu u klubu, a posebno preko svog svestranog novinarskog rada, Jozo Bilić je postao poznat i cijenjen širom BiH. Klub ga je delegirao u razne nogometne organizacije i asocijacije. Nositelj je Zlatne značke Nogometnog saveza BiH, te brojnih priznanja koja mu je dodijelila Općina Vitez i zenički nogometni podsavez. Jozo u svom novinarskom radu nije zanemarivao ni ostale sportove i uspjehe lokalnih klubova pa je za novine redovito izvještavao i o rezultatima koji su se postizali u viteškom rukometu, košarci, stolnom tenisu…
Sa suprugom Ružicom, s kojom je imao dvije kćerke, Karolinu i Jadranku, preselio se u Banjaluku gdje je proveo zadnje godine svog života.
Jozo Bilić kojeg su voljeli i cijenili ne samo njegovi čitatelji, nego i svi koji su ga poznavali, bit će po vlastitoj želji sahranjen pokraj svoje pokojne supruge na viteškom groblju. Kovčeg s njegovim posmrtnim ostacima bit će izložen u mrtvačnici gradskog groblja u četvrtak, 27. veljače, od 12.30 do 13.30, a pogreb je u 14 sati na groblju Nebašce.
