Jedna od obveznih informacija na prehrambenim artiklima je rok trajanja kako bi se potrošaču osigurala mogućnost izbora hrane sigurne za konzumaciju i odgovarajuće kvalitete unutar određenog vremenskog razdoblja. No razumiju li ih građani i koliko i do kada je hrana doista jestiva i bez rizika? Nedavno istraživanje Dukata o bacanju hrane pokazalo je kako najviše otpada na razini zemlje generiraju hrvatska kućanstva s visokih 76% udjela, a čak 40% ispitanika slabo razumije i razlikuje oznake “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”. Jedno od istraživanja potvrdilo je i kako jedna četvrtina ispitanika baca hranu odmah po isteku ovog drugog roka, iako je ta hrana još sigurna za jelo. I ne znaju, primjerice, da “najbolje upotrijebiti do“ znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, da primjerice zadržava optimalnu hrskavost i boju, ali može biti jestiv i nakon isteka roka.
– Ukoliko primjerice na trajnom mlijeku, brašnu, riži, keksu i slično stoji oznaka ‘najbolje upotrijebiti do’, ta se oznaka odnosi na kvalitetu namirnice koja će biti sigurna za konzumaciju i nakon navedenog datuma. Međutim, nakon navedenog datuma može doći do promjene senzorskih svojstava namirnice, primjerice do promjene okusa, boje, teksture i slično, kazala je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica korporativnih komunikacija Dukata.
Slično pojašnjavaju i u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPIH) ističući kako subjekti u poslovanju s hranom koji su odgovorni za informacije o hrani, moraju voditi računa da one budu u skladu s odgovarajućim harmoniziranim propisima na razini Europske unije kao i nacionalnim propisima, odnosno da između ostalog budu potpune, jasne i lako razumljive potrošaču.
– “Upotrijebiti do” ukazuje na datum do kojeg se hrana može sigurno konzumirati i navodi se na hrani koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva. Nakon isteka „upotrijebiti do” datuma, hrana se smatra nesigurnom za konzumaciju i ne smije se konzumirati, objašnjavaju te dodaju kako se kod tako označene hrane obvezno navodi i opis uvjeta čuvanja hrane. Naime, uz takvu hranu obično dolaze upute “čuvati u hladnjaku” ili “čuvati na temperaturi od 2 do 4°C”. U suprotnom, hrana će se brže pokvariti i povećava se rizik od trovanja hranom.
– Primjeri hrane koja se označava “upotrijebiti do” su svježe meso, svježa riba, svježe mlijeko i druge lako pokvarljive vrste hrane, kažu iz HAPIH-a, dok je nakon isteka “najbolje upotrijebiti do” datuma, hrana još određeno vrijeme sigurna za konzumaciju pod uvjetom da se čuvala prema uputama navedenim na pakiranju, kao i da pakiranje koje dolazi u neposredan dodir s hranom nije otvarano i/ili oštećeno.
HAPIH je, podjećaju, izradio i Smjernice za doniranje u odnosu na rokove trajanja s popisom hrane koja se može konzumirati nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”. U tim smjernicama hrana je podijeljena u četiri grupe s obzirom na duljinu roka trajanja te je za svaku grupu navedena procjena roka u kojem se još može stavljati na tržište i konzumirati nakon isteka “najbolje upotrijebiti do” datuma, s time da su, kako ističu, naznačeni rokovi okvirni i procjene se donose za svaki slučaj posebno, po mogućnosti u konzultaciji s opskrbljivačem.
Vrlo dugi rok – trajanje godinu i više nakon roka
Sol, šećer, brašno, suha tjestenina, krupica, kus-kus, kava, čaj, riža, suhi keksi, instant prah (niske masnoće kao što je kava, miješavine začina i puding), voda, bezalkoholna pića i pića obrađena UHT (ultra high temperature) metodom (primjerice voćni sokovi), konzervirana hrana (limenka, staklo – povrće, voće, juhe, meso, riba, mlijeko za kavu, džem, pekmez…), sirupi, med, tvrdi slatkiši (lizalice, bomboni) te smrznuti proizvodi (riba, meso, voće i povrće…) proizvodi su s “vrlo dugim” rokom trajanja nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do” , kažu iz HAPIH-a. Ako su sol, šećer, brašno, suha tjestenina, kava, čaj… uskladišteni na suhom mjestu neće doći do degradacije. No nakon dužeg skladištenja može doći do ustajalosti. K tome, potrebno je obratiti pažnju na tvrdoću, apsorpciju vlage, prisutnost kukaca, užeglost i plijesni. U smjernicama HAPIH-a piše kako su te namirnice pogodne za konzumaciju do jedne godine, a moguće je i duže, nakon roka “najbolje upotrijebiti do” – pod uvjetom da je proizvod karakterističnih svojstava bez vidljivih oštećenja ili da nije oštećena ambalaža. Izuzetak je početna i prijelazna hrana za dojenčad. Nju, savjetuju, ne koristite nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”.
Dugi rok – trajnost od najmanje dva mjeseca nakon roka
Kruh produžene trajnosti (tost), žitne pahuljice, muesli, ekstrudirani ili ekspandirani proizvodi od žitarica, instant žitarice, ulja i masti (osim hladno prešanih), umaci (majoneza, kečap), instant prah (s većim udjelom masnoće – juhe, mlijeko u prahu…), margarin, tvrdi sirevi, meki slatkiši (s punjenjem, čokolada, žele bomboni…), sterilizirano mlijeko i mliječni proizvodi (trajno mlijeko, sterilizirani proizvodi u bocama) te smrznuti proizvodi (zamrznuti najmanje jedan dan prije roka “upotrijebiti do”/”najbolje upotrijebiti do”) imaju “dugi” rok trajanja nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”. Naravno, i tu kod pojedinih skupina proizvoda treba paziti na promjene poput pojave plijesni, gubitka arome, dehidracije, primjene okusa, teksture, prisutnost ličinki i insekata, užeglost, oksidaciju…. – u suprotnom su pogodni za konzumaciju do 2 mjeseca (moguće i duže) nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”, pod uvjetom da je proizvod karakterističnih svojstava bez vidljivih oštećenja proizvoda ili ambalaže.
Ograničeni rok nakon isteka datuma na ambalaži
Kolači (punjeni, meki, medenjaci…), toplinski obrađeni mesni proizvodi, polutrajne kobasice (hrenovke, šunka u ovitku…), narezani i ribani sirevi, mliječni namazi, mliječni deserti (voćni jogurti, voćni jogurti sa žitaricama, puding, sladoled, mliječni deserti obogaćeni bjelančevinama sirutke ili sojinih bjelančevina…), fermentirani mliječni proizvodi (jogurt, kefir, acidofilno mlijeko, vrhnje…) proizvodi su s “ograničenim” rokom nakon isteka “najbolje upotrijebiti do”. Valja paziti na pojavu plijesni, promjenu boje i mirisa i pridržavati se tog roka. Iznimke su moguće, ali uz dobru procjenu, napominju iz HAPIH-a.
Ograničeni rok, ali bez oznake roka trajanja
Kruh i peciva te svježe voće i povrće proizvodi su s ograničenim rokom trajanja, ali nemaju označeni rok trajanja. Tu tek valja paziti na pojavu plijesni, kod voća i povrća i na truljenje, provjeriti izgled i ako je sve u redu pogodno je za konzumaciju i “sljedeći dan”.
Iz HAPIH-a kažu kako je određena hrana izuzeta od obveze navođenja datuma minimalne trajnosti. U skladu s odredbama EU kojima su propisane druge vrste navođenja datuma, datum minimalne trajnosti se ne zahtjeva: za svježe voće i povrće (uključujući krumpir), koje nije oguljeno, rezano ili obrađeno na sličan način, ali ne vrijedi za proklijalo sjeme i slične proizvode (npr. klice mahunarki); vina, likerska, pjenušava i aromatizirana vina i slični proizvodi dobiveni od voća izuzevši grožđe, te pića KN oznake 2206 00 dobivena od grožđa ili mošta od grožđa; pića koja sadrže 10% vol ili više alkohola; kolače i pekarske proizvode koji se, s obzirom na njihov sastav i namjenu, konzumiraju unutar 24 sata od proizvodnje; ocat; kuhinjsku sol; kristal šećer; slastice koje se uglavnom sastoje od aromatiziranih i/ili obojenih šećera (bomboni i sl.); žvakaće gume i slične proizvode.
S obzirom da je dosta hrane jestivo i nakon roka te da ni polovica Europljana, prema istraživanjima, ne razumije razliku između “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”, izmjene rokova trajanja na proizvodima su i dio velike reforme sustava označavanja hrane u EU, koja proizlazi iz strategije “Od polja do stola”, za koju je zadužena i naša europarlamentarka Biljana Borzan. Planirane su značajne novine po pitanju označavanja porijekla i sastava prehrambenih proizvoda te je Europska komisija još do kraja 2022. trebala predložiti novi sustav, za koji se preliminarno razgovaralo o nekoliko opcija, no zasad nema ništa novo, kaže nam Borzan.
– Kako je sve veće nezadovoljstvo, što nas zastupnika, što organizacija koje se bave sigurnošću i bacanjem hrane, vjerujem kako još uvijek ima dovoljno vremena da se novo označavanje hrane donese do kraja mandata. Razmatra se nekoliko opcija, od toga da se istovremeno stave obje oznake pa da “upotrijebiti do” građanima kaže do kad je hrana sigurna za jelo, a “najbolje upotrijebiti do” do kad zadržava optimalnu kvalitetu, pa do ideje da se potpuno ukine “najbolje upotrijebiti do” i da ostane samo rok do kad je hrana sigurna za jelo, priča ta europarlamentarka.
Sjeverne zemlje EU sklone su pojednostavniti sustav, dok se neke zemlje poput Italije protive ukidanju oznake koja označava rok optimalne kvalitete hrane.
– Od iznimne je važnosti da se novi sustav donese što je prije moguće, jer ako se s njim za samo par postotaka smanji bacanje hrane u EU, radit će se o stotinama tisuća tona spašene hrane. Isto tako, njemački ministar poljoprivrede je prije nekoliko dana izašao s još jednim prijedlogom kojim bi neki dugotrajni proizvodi poput meda, riže i čaja bili potpuno izuzeti od označavanja roka trajanja. Smatram kako se radi o kvalitetnom prijedlogu koji svakako treba razmotriti u kontekstu cijele EU te da bi se listu proizvoda moglo proširiti i na šećer, sol, grah u zrnu… , nabraja Borzan te podsjeća kako prosječni stanovnik EU godišnje baci više od 130 kg hrane, dok je u Hrvatskoj ta brojka ipak kudikamo bolja i iznosi 71 kg.
– Brojne hrvatske tvrtke pokazuju sve veću osviještenost u doniranju hrane te je u 2022. godini doniran rekordan iznos od gotovo pet milijuna eura prodajne vrijednosti bez PDV-a!, kaže Borzan. U studenom ću u Europskom parlamentu organizirati 6. dodjelu nagrade “Najdonator” tvrtkama koje su donirale najviše hrane, ali ovim putem zahvaljujem i svima koji doniraju makar i jedan kilogram jer je i to jedan kilogram manje bačene hrane u svijetu u kojemu ima puno gladnih ljudi, a socijalne samoposluge nisu pune, zaključila je eurozastupnica Borzan.
